Nijedno zvono ne bi više oglašavalo početak sv.mise, ne bi se više pjevalo božićnom veselju i uskrsnoj radosti. Po crkvama bi se pogasila vječna svjetla, svetohraništa bi bila prazna. Prašina bi prekrila oltarni stol i paučina bi zastrla ispovjedaonicu. Nikoga ne bi bilo tko bi tužnoj duši rekao: ¨Ja te odriješujem od grijeha tvojih.¨ Nikoga ne bi bilo tko bi teškom bolesniku dao posljednju snagu i utjehu, koju mu sav svijet u tom trenutku ne može dati. Zašutjele bi orgulje, puste bi postale crkve i sav vjerski plemeniti život bio bi prekriven mrazom vjerske nepoučenosti i mlakosti. Da, kakav bi bio svijet bez svećenika?   
Bolna je istina da u našoj Crkvi sve više nedostaju svećenici i redovnici. Oni stariji sve više gube polet i snagu, a mlađih je sve manje. Nikome od vjernika ne smije biti svejedno što je tako. Posebno ministranti trebaju o tome razmišljati. Što bi bilo kada ne bi bilo svećenika? Tko će pomoći da se baklja kršćanske vjere prenese u treće tisućljeće? - tako kaže naš prethodni papa Ivan Pavao II.