| |
Negdje 50-tih godina snimljen je u Francuskoj film pod naslovom "Bog treba ljude!" U tom filmu govori se o stvarnom događaju koji se zbio prije stotinjak godina na otoku Sein pred bretanjskom obalom. Stanovnici tog otoka uglavnom su se bavili gusarenjem, pljačkali su brodove koji su doživjeli brodolom i slično. Tamošnji župnik upozoravao ih je u svojim propovijedima da takvo što činiti nije dopušteno sljedbenicima Isusa Krista. Njegove propovijedi ostale su bez uspjeha. Pomalo razočaran župnik je jednostavno napustio svoju župu i stavio se biskupu na raspolaganje. Ispočetka život na otoku tekao je sasvim mirno. Ljudi su bili sretni da ih nitko ne kritizira. S vremenom ponovno se javila želja za religioznim životom, ljudi su ponovno počeli dolaziti u crkvu i moliti. Centralna figura u filmu je jedan otočanin, čovjek povjerenja. Njega su prisilili da im služi Euharistiju, pokapa njihove mrtve i krštava djecu. Sakristan je dugo vremena odbijao prihvatiti se toga, ali vidjevši uspjeh počeo je zdušno obavljati nametnutu mu službu. Ljudi nisu više mogli bez Euharistije, bez molitve. S vremenom sakristan je počeo i ispovijedati. Savjest ga je počela progoniti jer je znao da čini nešto nedopušteno i nevaljano. Bio je sav sretan kad mu je biskup zabranio vršiti nametnutu mu službu. Nedugo nakon toga došao je novi župnik na otok. Prije biskupove zabrane sakristan nije znao naći izlaz iz ove krizne situacije. Bio je svjestan činjenice: Ne samo da ljudi trebaju Boga, nego i Bog treba ljude, inače će Božja stvar propasti.
|
|
