|
| |
|
|
| |
Ministrantska služba u obnovljenom bogoslužju |
|
| |
|
|
| |
Kad razmatramo teološko - pastoralne razloge koji opravdavaju ministrantsku službu, moramo spomenuti da obnovljeno bogoslužje, pored službenog svećeništva, jako naglašava opće, krsno, svećeništvo svih vjernika. Krsno svećeništvo najdublje utemeljuje puno i djelotvorno sudjelovanje vjernika u bogoslužnoj službi ističući istovremeno i različitost vjerničkih službi na koje su pozvani snagom sakramenta krštenja.
Bogoslužni čini nemaju neko svoje zasebno značenje već su uvijek čini Crkve. zato su stvar cijelog tijela Crkve koji ga otkrivaju kao različit udovi. Crkva se najbolje otkriva onda kada sveti Božji puk sudjeluje djelatno u bogoslužnim obredima. Posebno kod misnog slavlja, oko jednog oltara u zajedničkoj molitvi pod vodstvom prezbitera. Taj sveti zbor nije bezoblična masa, nego zajednica ustrojena po stupnju i službi, tako da svatko radi ono što dolazi po naravi i po liturgijskim pravilima. To vrijedi posebno za poslužitelje oltara ili ministrante, koji vrše pravu liturgijsku službu. Oni pridonose aktivnom sudjelovanju vjernika kod bogoslužja i razotkrivaju zajednički i hijerarhijski značaj bogoslužja. |
|
| |
Pri radu s ministrantima valja imati u vidu sakramentalni značaj bogoslužja, koji kaže, da se Kristovo spasiteljski djelovanje ponazočuje s pomoću vidljivih znakova To što je bilo vidljivo kod Spasitelja, za zemaljskog života, nakon uskrsnuća i Uzašašća postalo je nevidljivo; prelazi u sakramentalne obrede. Kao što su nekad ljudi po vidljivoj Kristovoj naravi dolazili u dodir s Bogom, danas bogoslužje vidljivim znakovima uprisutnjuje Kristov život i djelo u Crkvi. Vidljiv znakovi u Crkvi nisu stvar proizvoljnog izbora, već ih je odredio Krist ili ih je po njegovom nalogu izabrala Crkva. Bogoslužje se prilagođava čovjekovoj naravi i poštuje zakonitost čovjekove spoznaje i osjećaja. Zato je promjenljivo sve što vidimo i pipamo, što slušamo i govorimo, što radimo, osjećamo i izražavamo. Sakramentalni značaj bogoslužja određuje ustrojstvo ministrantske službe, koja u povezanosti s drugim vidljivim znakovima, pripomaže u većem pastoralnom učinku bogoslužja.
Konačno treba reći i to, da je bogoslužje slavljenje velikih Božjih djela. Takvom slavljenju pripada ukrašavanje i obogaćivanje bogoslužja. To je moguće, uz ostalo, ako ima dovoljno poslužitelja oltara. Oni svojom pravom liturgijskom službom ukrašavaju zajedničko svećenstvo i daju svim obredima slavljeničko značenje; povećavaju njihovu izražajnu moć i pomažu vjernicima doživjeti Božju blizinu. |
|
 |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
|
|
