| |
VELIKI TJEDAN
Podsjetnik ministrantima
za liturgijsku praksu
UVOD:
Tjedan koji je pred nama zovemo Velikim tjednom jer se u njemu događaju velike, najveće istine našeg vjerovanja. Srce tih istina jest: Isus je trpio i umro za nas na križu, da nas spasi od grijeha i smrti. Isus je tako izvršio Očev plan, a u tom planu predviđena je i nagrada za djelo otkupljenja - uskrsnuće. Mi kršćani vjerujemo da je Isus ušao u svoju slavu po muci i smrti.
CVJETNICA
Kako izgleda kad nastupaju veliki ljudi? Svečano, svakako! Svi se žele pokazati, svratiti pažnju, pobijediti i tako dokazati da su netko i nešto. Ljudi hoće da ih drugi pamte po uspjehu. Kada nastupa Bog sasvim se drukčije ponaša. Ulazi skromno, ponizno, bez buke i špalira. U ovaj naš svijet ušao je nečujno, noću, javivši se tek pastirima. Danas ulazi u Jeruzalem ne kao slavodobitni kralj na pomamnom vrancu uz vojsku naoružanu do zuba, nego uskim uličicama, na magaretu, a otkrila su ga samo djeca. Ona su trgala maslinove grančice i bacala ispred Isusa kličući "Hosana!" Njima su se kasnije pridružile žene pa onda i mnoštvo ljudi, pozdravljajući ga jer su mislili da će on postati kralj i osloboditi narod od Rimljana. Tu su se prevarili. Isus ulazi u Jeruzalem i tamo podnosi sramotnu muku na križu. To je ono što se vidi izvana. Iznutra je to Isusovo posvemašnje predanje Ocu i njegovu božanskom planu. Plan je dubok i jednostavan: Isus će svojom smrću otkupiti svijet od grijeha i svojim uskrsnućem zaslužiti svima koji mu se pridruže život vječni. Divimo se Isusovu načinu na koji to čini: ponizno, spremno, s ljubavlju. Začuđuje pomalo što sve to čini kao kralj.
POTREBNO JE PRIPREMITI:
- stol s maslinovim grančicama (cvijeće, zelene grančice)
- kadionica s tamjanom, blagoslovljena voda
- plašt za svećenika u sakristiji i misnicu u blizini oltara u crkvi
- obrednik Rimski misal: Veliki tjedan
- .
NAPUTCI:
- svećenik i ministranti obučeni u ruho crvene boje (svećenik oblači u sakristiji plašt), kreću u procesiji na mjesto gdje je pripravljen stol s maslinovim grančicama (negdje ovaj stol nije potreban jer vjernici već grančice drže u ruci). Na čelu procesije su kadioničari s upaljenom kadionicom, potom križ s upaljenim svijećama, potom ministranti koji nose obrednik i blagoslovljenu vodu i svećenik.
- na predviđenom mjestu ministrant otvori svećeniku obrednik i drži ga pred njim dok ne završi blagoslovna molitva. Drugi ministrant doda svećeniku blagoslovljenu vodu. Nakon blagoslova grančica, slijedi evanđelje, a potom se formira procesija kao i na početku te svi ulaze u crkvu.
- došavši do oltara svećenik okadi oltar, a potom mu ministranti pomognu da skine plašt i obuče misnicu
- svećenik tada započinje misu od zborne molitve. Slijede služba riječi: dva čitanja i evanđelje (Muka) za koje se ne nose niti svijeće niti kadionica
- misa se nakon homlije nastavlja uobičajeno
VELIKI ČETVRTAK
Zamisliti Kristovu Crkvu i nas kršćane bez ovoga današnjega dana ne bi bilo moguće. To bi značilo Crkva bez slijeda (ustanova svećeničkog reda), Crkva bez Euharistije koja je, kaže II. vatikanski sabor "izvor i vrhunac", to jest početak svega i kraj svemu čemu težimo. A to bi opet značilo nekakvu nezamislivu Crkvu bez svete mise i svete pričesti.
Sam Krist kaže apostolima za vrijeme večere, dajući značenje: "Vruće sam želio blagovati s vama ovu večeru prije muke." Vruće je želio blagovati da bi nam dao vječnu hranu i vječno zajedništvo, pa zato kaže: "Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni." (Iv 6, 54)
Ovo je onaj veliki i sveti dan kada je naš Gospodin ustanovio jednu posebnu vrstu ljudi koji će ga slijediti u svemu i koji će njegovu Crkvu voditi do ponovnog dolaska, a to su biskupi i svećenici. Zato mi s pravom držimo da je ovo danas naš svećenički rođendan, kada se sjećamo i slavimo veliki dan ustanove svete mise, svete pričesti i svećeničkog reda. Zato danas, koliko god mi bili svi zajedno u slavlju i vjernici i svećenici, potrebni smo još više molitve i zajedništva da bismo dali svoj puni udio u Kristovoj Crkvi, kako sam Gospodin od nas traži.
Oče, došao je čas! Isus se okreće svome Ocu u molitvi. Moli za apostole, jer zna što ih čeka i kakav će im biti život i okolnosti odmah od sutra. Tješi svoje učenike, pa zatim moli za svoje učenike. Isus moli za svoju Crkvu - da svi budemo jedno u njemu kao što su On i Otac jedno.
POTREBNO JE PRIPREMITI:
- bokal s mlakom vodom, ubrus, posudu (lavor)
- kadionicu s tamjanom
- veo za prijenos Svetotajstva
- .
NAPUTCI:
- sveta misa ide svojim klasičnim slijedom. Nakon homilije iz sakristije ministranti donose bokal s vodom, ubrus i posudu (lavor). Jedan od ministranata pomogne svećeniku skinuti misnicu i drži je dok svećenik ne opere odabranim župljanima noge.
- ministranti koji poslužuju kod pranja nogu pristupaju sa svećenikom odabranim župljanima: prvi polijeva vodom noge, drugi drži posudu ispod, a treći ubrusom briše noge.
- nakon pranja svećenik ponovno oblači misnicu, te se misa nastavlja uobičajeno molitvom vjernika.
- nakon popričesne molitve, pristupaju kadioničari s upaljenom kadionicom, te jedan ministrant koji zaogrne svećenika velom. Formira se procesija na čijem su čelu kadioničari, potom ostali ministranti te svećenik koji nosi Presveto. Procesija može ići kroz crkvu do mjesta koje je predviđeno za pohranu Presvetog. Ondje svi kleknu, svećenik skine veo i okadi Presveto. Neko vrijeme svi mole u šutnji, a potom se u procesiji ministranti sa svećenikom vrate u sakristiju.
- Dan svećenika i ministranata - neke zajednice slave danas i Dan ministranata. Na posljednjoj večeri - "prvoj misi" bili su i prvi poslužitelji oltara.
VELIKI PETAK
Na današnji dan, pred oko 2000 godina umro je strašnom smrću u Jeruzalemu. Umro je poput razbojnika na križu, pred očima javnosti, mada je bio najbolji Čovjek svijeta. Svaki koji je htio, mogao ga je popljuvati, narugati mu se. Bio je to Isus iz Nazareta, koji je, kako vjerujemo, svoj ljudski život žrtvovao za nas. "Svojom smrću on je uništio našu smrt". Jer je umro na križu, mi častimo križ kao drvo života, kao simbol pobjede, kao sveti znak. U njegovoj smrti na križu naše se uskrsnuće nazire.
Križ ima dva dijela; u dva je smjera. U jednom se mjestu njegovu pravci sastaju, križaju. Postoji pravac prema Bogu - okomica - i prema ljudima - lijevo i desno. Njihovo susretište čini križ. Sebeljublje poznaje samo jedan smjer. Tko želi ljubiti, mora znati "prekrižiti" neke svoje želje i željice. Jesam li otvoren u oba smjera? Kakav sam prema ljudima? Kakav prema Bogu? Ili sam možda izgubio orijentaciju?
Lijevi razbojnik na križu se izgubio, desni je iskoristio životnu priliku - obratio se, breme svojih grijeha objesio je na svoj križ. Budimo i mi Isusu s desne strane, oni koji bremena svoga života stavljaju na Kristov križ i tako se oslobađaju.
POTREBNO JE PRIPREMITI:
- oltar je potpuno gol, bez križa, svijećnjaka, oltarnika i cvijeća
- ruho je crvene boje, križ, svijeće
- oltarnik, tjelesnik i Misal (za pričest)
- .
NAPUTCI:
- svećenik i ministranti u šutnji ulaze u crkvu te se pred oltarom prostru i neko vrijeme mole u šutnji. Potom se ustanu i odlaze na svoja mjesta. Slijedi molitva, potom služba riječi s Mukom, kratka homilije te sveopća molitva.
- slijedi potom klanjanje križu. Ministranti križ pokriven platnom iz sakristije u procesiji sa zapaljenim svijećama, stanu ispred oltara, križonoša preda križ svećeniku a ministranti sa svijećama stanu s jedne i druge strane svećenika. Svećenik potom otkriva križ, i tri puta zapjeva Evo drvo križa.
- slijedi potom ljubljenje križa: križonoša preuzima ponovno križ od svećenika te ga drži dok svi poljube križ. Svijeće su cijelo vrijeme uz njega. Nakon što svi poljube križ, križonoša odloži križ na za to predviđeno mjesto.
- slijedi pričest. Ostali ministranti za vrijeme ljubljenja križa mogu prirediti oltar: staviti na njega oltarnik, potom tjelesnik, Misal. Dva ministranta sa svijećama prate svećenika po Svetotajstvom te svijeće odlože na ili uz oltar.
- nakon pričesti i Molitve nad narodom, svećenik i ministranti u šutnji odlaze u sakristiju. U zgodno vrijeme oltar se ponovno ogoli.
VELIKA SUBOTA
Četrdesetodnevna korizma dovela nas je k Uskrsu. Uskrs je najveći, najstariji i najvažniji blagdan kršćanske vjere. To je blagdan Isusova uskrsnuća, blagdan života, radosti i mira. Uskrs nije puko spominjanje događaja koji se zbio prije 2000 godina nego uprisutnjenje živog Krista sada među nama. Sve kršćanske nedjelje i svi blagdani u godini dobivaju snagu i smisao u Uskrsu, oni su nastavak i produžetak uskrsne radosti. Uskrs, to su svečana vrata na koja se ulazi u našu vjeru i sve najvažnije istine kršćanske vjere sadržane su u Uskrsu. Kad Isus ne bi bio uskrsnuo, uzalud bi bilo sve drugo što znamo i vjerujemo.
Po starodrevnoj predaji ovo je noć bdijenja Gospodinu, kad vjernici, prema evanđeoskoj opomeni, drže u rukama zapaljene svjetiljke poput ljudi koji čekaju kad će se vratiti Gospodin da, kada dođe, njih zateče budne i posadi za svoj stol.
Bdjenje ove noći tako je raspoređeno da poslije kratke službe svjetla sveta Crkva razmatra divna djela što ih je Gospodin Bog svome narodu od početka činio, vjeran svojoj riječi i obećanju, dok pred osvit uskrsnog jutra s novim članovima, preporođenim u krštenju, ne bude pozvana k stolu što ga je Gospodin smrću i uskrsnućem pripravio svome narodu.
Čitavo Vazmeno bdijenje slavi se obnoć: ili neće započeti prije nego padne noć ili će završiti prije zore nedjelje.
POTREBNO JE PRIPREMITI:
- izvan crkve upaliti oganj
- pripraviti uskrsnu svijeću, zrnca tamjana, pisaljku, malu svijeću
- svjetiljku (bateriju)
- kadionica i tamjan (za Evanđelje)
- sve potrebno za krsnu službu (ako ima krštenika)
- posudu s običnom vodom pred oltar (za blagoslov vode)
- obrednik Rimski misal: Veliki tjedan
- .
NAPUTCI:
- u crkvi se ugase svjetla. Svećenik s ministrantima odlazi u šutnji do zapaljenog ognja. Jedan od ministranata nosi u ophodu uskrsnu svijeću, drugi zrnca tamjana, pisaljku i malu svijeću, a treći obrednik. Dva ministranta nose i praznu (neupaljenu) kadionicu. Kada dođu do ognja, ministrant otvori obrednik i upali svjetiljku i drži pred svećenikom koji pozdravi narod i blagoslovi oganj.
- slijedi ukrašavanje uskrsne svijeće: pristupa ministrant koji nosi uskrsnu svijeću i ministrant sa zrncima tamjana i pisaljkom, stanu pred svećenika te svećenik ukrasi uskrsnu svijeću.
- drugi pak ministrant nakon blagoslova ognja i ukrašavanja svijeće upali malu svijeću na ognju i preda ju svećeniku koji njome pali uskrsnu svijeću. Formira se procesija: kadioničari s upaljenom kadionicom (žar za kadionicu uzima se iz blagoslovljenog ognja), potom svećenik sa uskrsnom svijećom te ostali poslužitelji.
- nakon trećeg Svjetlo Kristovo. upale se sva svjetla u crkvi, ministranti odlaze na svoja mjesta, svećenik postavi uskrsnu svijeću na stalak te je okadi i otpjeva Vazmeni hvalospjev. Nakon toga slijedi služba riječi. Za Evanđelje se nosi samo kadionica, ali ne i svijeće.
- nakon homilije, ukoliko ima krštenika, slijedi krsna služba, a ukoliko ih nema, onda se samo blagoslovi voda kojom svećenik poškropi vjernike.
- nakon blagoslova vode nastavlja se sveta misa euharistijskom službom uobičajenim slijedom od prinosa darova.
- na kraju mise prikladno je da jedni drugima čestitamo Uskrs. U ovoj noći Gospodin je uskrsnuo. Aleluja!
Najveći blagdan crkvene godine nije Božić nego Uskrs. Na Uskrs smo otkupljeni. Uskrs dakle mora prvotno buditi naše veselje. Neka taj dan naša srca budu ispunjena veseljem, taj dan kad smo oslobođeni od grijeha, smrti i pakla. Misliti često na Isusa, ljubiti ga, evo to je način, da čitavu godinu sačuvamo svoje uskrsno veselje i ostanemo vesela djeca.
|
|
