|
| |
| NAVIGATOR: Trenutno se nalazite na stranici: POČETNA - ZA IZGRADNJU |
|
|
| |
|
|
| |
ZA IZGRADNJU |
|
| |
P R V I M I N I S T R A N T
U korizmi se sjećamo Isusove muke i smrti... Sjećamo se kako su se držali Isusovi sljedbenici u tim teškim trenucima; naročito što je bilo s apostolima. Među Isusovim učenicima posebno se ističe sv. Ivan apostol. Bio je on ljubljeni Učenik. Hrabro se držao i neustrašiv ostao uz Učitelja i u najtežim trenucima njegova života.
Kad je Isus na Posljednjoj večeri rekao apostolima, da je blizu čas njegove muke i smrti, Ivan je naslonio glavu na Isusove grudi. Htio je time reći: Isuse, sa mnom računaj! Ja ću ti ostati vjeran..
Kad je Isus bio na Maslinskoj gori i krvavim se znojem znojio, sv. Ivan je bio u blizini. Kad su svi apostoli, pa i sam sv. Petar, pobjegli Ivan to nije učinio. Pratio ga je u dvor velikog svećenika Ane i Kajfe. Kad su ovi Isusa predali Ponciju Pilatu, da ga na smrt osudi, Ivan je tada bio uz Isusa.
|
|
Kada su Isusa na križ raspeli Ivan je bio jedini muškarac koji je stajao uz križ Isusove muke; zajedno s Majkom Marijom i pobožnim ženama. Kad su mrtvog Isusa skidali s križa i polagali u grob tu je bio i Ivan... Tu Ivanovu vjernost i hrabrost Isus je nagradio; njemu je predao svoju Majku da je on čuva i brine se za nju. Njemu se medu prvima ukazao nakon što je od mrtvih uskrsnuo... Dragi ministranti! Vi znate da je svaka misa obnavljanje Isusove muke, smrti i uskrsnuća. A tko je najbliži Isusu kod sv. mise? - Svećenik i ministranti. Stoga se i od ministranata očekuje uzorno vladanje. Budite Isusu radost i ponos, kao što je bio sv. Ivan. Mnogi su ostavili Isusa. Kako nekoć tako i danas. Vi nemojte tako. Ostanite vjerni kao što je bio i ovaj najmlađi Isusov učenik. Budite dobri i neka vaš najveći post bude odricanje sd grijeha. U svemu slušajte svoje roditelje i starije. Dolazite često na misu, pristupajte sv. pričesti. Tako će je najviše omiliti Isusu.
|
|
 |
| |
|
|
| |
| |
POKAŽI MI BOGA
Da li ste čuli za ovu legendu?
Bio jednom kralj koji je zapovjedio svojim mudracima da mu pokažu Boga. Bio je željan istine i dao im je rok od tjedan dana. Zaprijetio im je da ako to ne uspiju ode im glava. Kako to nisu mogli učiniti bačeni su u tamnicu. Netko dojavi kralju da ima jedan pastir koji je vrlo mudar. Kralj dozva pastira i ovaj obeća da će učiniti, ako je kralj za to sposoban. - Hajde, da vidimo reče kralj znatiželjno, želeći vidjeti što će pastir učiniti. Pastir zatraži da izađu na balkon. Bio je vruč ljetni dan i sunce je nemilo pržilo. Tada pastir prstom pokaže prema suncu i reče: - Gledaj, kralju, u sunce! - Pa ti hoćeš da me sunce oslijepi, reče kralj nezadovoljno. - Samo ti gledaj, kralju, odvrati pastir. - Ne to ne mogu izdržati, reče kralj. - Eto vidiš, kralju, kako bi mogao gledati Boga, kad ne možeš gledati ni ovo malo njegovo djelo! Kralj je bio zadovoljan mudrošću pastira i bogato ga nagradi i otpusti.
Mudra je pouka ove legende - Boga ne možemo vidjeti. No, dragi Bog nas nije ostavio u tami i neznanju. On je postao čovjekom, jedan od nas, i tako nam je bio vidljiv i blizak. Tog velikog i spasonosnog događaja se sjećamo se u svakoj svetoj misi.
|
|
|
| |
| |
|
|
| |
S H V A ć A Š L I G D J E S I !?
Crkva je javna zgrada i svatko u nju smije ući. Ne pita se tko je tko. Da li je mlad ili star, siromašan ili bolestan, poštenjak ili pokvarenjak. Vrata crkve su svima otvorena. Svatko može ući i smjestiti se gdje mu odgovara. Samo je jedan prostor izuzetak, a to je svetište i oltar. Ponajčešće je to malo uzvišeno mjesto i tu se ne smije svatko zadržavati za vrijeme bogoslužja. Pa i onda kada je crkva dupkom puna; ljudi stisnuti, glava do glave ili da čak neki ne mogu ući unutra. Ipak jedan prostor ostaje slobodan, to je svetište; prostor oko oltara. Za koga vrijedi iznimka pa čak ako je crkva prepuna? Za vas ministrante. Možda su na misi vaši roditelji ili prijatelji. Oni ostaju u lađi crkve ili na koru. Samo ministranti smiju stajati na onom mjestu pred oltarom. Dok ostali vjernici stoje i sudjeluju na različitim mjestima samo su ministranti u svetištu. Oni su tu tik do oltara. I ne samo to da su najbliži oltaru, oni pomažu svećeniku. Dotiču oltar, posvećeno posude i najizravnije pomažu u odvijanju bogoslužja. Nije li to uzvišeno i časno?
Upravo ova odlika u prvom redu obvezuje na posebno vladanje, koje za cijelog tijeka obreda treba biti prožeto strahopoštovanjem. U svakoj prilici i na svakom mjestu trebate se znati vladati. Ne može biti isto kao kući ili školi. Drugačije se ponašamo u tuđem stanu ili na igralištu. To je nepisano pravilo lijepog ponašanja, dio je to naše kulture. Ono što si dopuštamo u svojoj kući ne možemo činiti u tuđem stanu. Crkva je Božja kuća. Svetište i oltar su posebno posvećen prostor. Jasno da se tu posebno vladamo. Poznato vam je kako, ali često morate na to misliti. Uvijek pomisliti tko je prisutan na oltaru. Da, tu je naš Bog u prilikama kruha i vina. On sam za nas. |
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
|
|
