Moramo pretpostaviti da naši ministranti, i ostali vjeroučenici  kroz tjedan neće moći sudjelovati u svim bogoslužjima. Stoga za ta tri dana ne donosimo građu kao za nedjelje. Ipak je važno da slijede događanje, a vjero­učitelji će pronaći način da ih u to uvedu barem ukratko, barem na jednom sastanku kroz tjedan. Stoga donosimo sažetke glavnih misli.

Priprema i posveta ulja i svete krizme na veliki četvrtak

Veliki četvrtak

Na posljednjoj večeri Isus ustanovljuje euharistiju, sažimlje cijeli smisao i svu silu svoje smrti i uskrsnuća u žrtvenu gozbu pod prilikama kruha i vina. Najprije čitamo kako su Izraelci u vrijeme Izlaska iz Egipta spašeni krvlju jaganjca. Onda nam apostol Pavao tumači da je taj jaganjac značio Krista, koji nam u pričesti daje svoje tijelo i krv. Mi vršimo taj sveti čin na spomen Isusu. Naviještamo njegovu smrt sve dok on ne dođe, dok svi zajedno s njim ne uskrsnemo. To znaci da poput njega i za­jedno s njim umiremo za druge. Isus nam daje svoje tijelo kao kruh, da bismo i mi postali kao do­bar kruh, da se drugi od nas hrane. Daje nam svoju krv kao vino, da i mi poput dobrog vina druge krijepimo i donosimo im radost. Da pokaže što to za­pravo znači, Isus se sagnuo da svakome od apostola opere noge. To mora biti učinak svake pričesti: da se, jedni pred drugima saginjemo, da jedni druge pomažemo. Kao što smo zajedno u blagovanju Isu­sova tijela i krvi, tako moramo biti zajedno na svim područjima života. Svake se nedjelje sastajemo na misu da dobijemo novu snagu kako bismo jedni drugima bili kao kruh i.vino.

Veliki petak

Danas posebno slavimo smrt Kristovu. Isus se kao vazmeni jaganjac žrtvuje, kao Sluga Patnik preuzima na sebe odgovornost za grijehe naroda, da napokon u svojoj smrti usmrti smrt i sve ono što u smrt vođi i što smrt znači. Isus je pravi i jedini veliki svećenik koji povezuje čovječanstvo s Bogom. On nije takav svećenik koji bi se postavio između Boga i naroda tako da se Bog i čovjek zapravo ni­kada ne mogu izravno susresti. On svojom smrću probija ogradu koja je ljude od Boga dijelila, uvodi čovjeka izravno k Bogu. Stoga se u času njegove smrti zastor koji je u Hramu dijelio Svetište u kojemu prebiva Bog para od onog dijela u kojemu se mole ljudi. Od sada Bog i čovjek stanuju zajedno.
Danas se mnogo govori o tome da treba ukinuti svako posredništvo. Isus je upravo posrednik koji ukida posredništvo između Boga i čovjeka. On to može jer je pravi Bog i pravi čovjek. Da Bog nije postao čovjekom, čovjek bi zauvijek ostao u otuđenju od kojega bi dobro živjeli lažni posrednici, svi oni koji se mjesto Boga nad ljude uzdižu.
U Isusu se sažela sva ljudska povijest, on je pre­uzeo na sebe zlo cijeloga svijeta. Sve što su ljudi pokvarili i zlorabili mora n njim i u njemu umri­jeti. Ljudi su od društva načinili borbu za vlast; stoga Isus ostaje sam, napušten od prijatelja, odbačen od domovine. Ljudsko se dostojanstvo pretvorilo u ružnu oholost; stoga Isus umire osramoćen. Od religije su ljudi načinili lažnu utjehu/upravo >opijum za narod<; stoga Isus pred samu smrt ostaje i bez utjehe koju Bog daje te viče: >Bože moj, Bože moj, zašto si me napustio?< Bog samog sebe ostavlja bez utjehe da dokine lažnu utjehu krive religioznosti. Tako sve zlo umire u njegovoj smrti. Ostaje mu samo ljubav Majke koju nama ostavlja da nas tješi i krijepi kad i mi moramo poput njega trpjeti i umirati.

Velika subota

Mrtav je, sasvim bespomoćan, pokopan. Sišao je najdublje dokle se čovjek može spustiti: u smrt kao u ništavilo. Sve je založio, sve izgubio, a još se uvijek ništa ne događa, pobjeda se još ne vidi. Je li se uopće isplatilo umirati? To je kao noć bez svjetla, kao zima bez ognja, kao i pustinja bez vode. Isus je sada kao ono zrno za koje je govorio da mora biti zakopano u zemlju, raspasti se, da bi moglo proklijati.
Ove noći mi znakovito gasimo sva svjetla, ostavljamo suhe škropionice i krstionice. S Isusom smo u grobu, u mraku, u pustinji. Onda palimo novi oganj, užižemo novu svijeću, blagoslivljamo novu vodu. Naviještamo Isusov novi život. U vodu kao u grob polažemo pripravnike za krštenje, da i na vidljivi način slijede Krista u smrt. Kad ustaju, dajemo im u ruke novu svijeću, da žive novim uskrslim životom. Jesmo li i mi spremni pogasiti sva svjetla svojih lažnih radosti, sve ognjeve lažnih uspjeha, odreći se otrovane vode grijeha, ostati sami i odbačeni kao u grobu? I ne vraćati se natrag u život kakav je do sada bio, nego se kroz poniženje i uništenje probiti u sasvim novi život bez laži i maske?