Muka Gospodina našega Isusa Krista po Mateju
Mt 26, 14 - 27, 66 ili Mt 27, 11-54

Evanđelist:  U ono vrijeme: Jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i   reče:

Juda: "Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati."

Evanđelist: A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. Otada je tražio priliku da ga preda. Prvoga dana  Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše:

SVI: "GDJE HOĆEŠ DA TI PRIPRAVIMO TE BLAGUJEŠ PASHU?"

Evanđelist: On reče:

Isus: "Idite u grad tomu i tomu i recite mu: 'Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.' "

Evanđelist: I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu. Uvečer bijaše  Isus za stolom  s   dvanaestoricom. I dok su  blagovali, reče:                                                                                    

Isus: "Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati."

Evanđelist: Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti:

SVI: "DA NISAM JA, GOSPODINE?"

Evanđelist: On odgovori:                                                                                                                                  

Isus: "Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu  pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije."             

Evanđelist: A Juda, izdajnik, prihvati i reče:                                                                                                     
Juda: "Da nisam ja, učitelju?"                                                                                                                                    

Evanđelist: Reče mu:                                                                                                                                  

Isus: "Ti kaza."

Evanđelist: I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče:
Isus: "Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!"

Evanđelist: I uze čašu, zahvali i dade im govoreći:

Isus: "Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - s vama piti u kraljevstvu Oca svojega."

Evanđelist: Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. Tada im reče Isus:

Isus: "Svi ćete se vi još ove noći sablazniti o mene. Ta pisano je: Udarit će pastira i stado će se razbjeći. Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.'

Evanđelist: Na to će mu Petar:

Petar: "Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neću!"

Evanđelist: Reče mu Isus:

Isus: "Zaista, kažem ti, još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti!"

Evanđelist: Kaže mu Petar:

Petar: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti."

Evanđelist: Tako rekoše i svi učenici. Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima:

Isus: "Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se."

Evanđelist: I  povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. Tada im reče:

Isus: "Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!"

Evanđelist: I ode malo dalje, pade ničice moleći:

Isus: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti."

Evanđelist: I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru:

Isus: "Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? Bdijte i molite da ne padnete u  napast!  Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo."

Evanđelist: Opet, po drugi put, ode i pomoli se:

Isus: "Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!"

Evanđelist:     I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. Opet ih ostavi, pođe i  pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi. Tada dođe učenicima i reče im:

Isus: "Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke!  Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica."

Evanđelist: Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih. A izdajica im dao znak:

Juda: "Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!"

Evanđelist: I odmah pristupi Isusu i reče:

Juda: "Zdravo, Učitelju!"

Evanđelist: I poljubi ga. A Isus mu reče:

Isus: "Prijatelju, zašto ti ovdje!"

Evanđelist: Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga. I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši   se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. Kaže mu tada Isus:

Isus: "Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu. Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela? No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?"

Evanđelist: U taj čas reče Isus svjetini:

Isus: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me."

Evanđelist: A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu. Na to uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine. A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak. A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti. Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica i reknu:

SVI: "OVAJ REČE: 'MOGU RAZVALITI HRAM BOŽJI I ZA TRI GA DANA SAGRADITI.'"

Evanđelist: Usta na to veliki svećenik i reče mu:

V.svećenik:"Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?"

Evanđelist: Isus je šutio. Reče mu veliki svećenik:

V.svećenik: "Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?"

Evanđelist: Reče mu Isus:

Isus: "Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim."

Evanđelist: Na to veliki svećenik razdrije haljine govoreći:

V.svećenik: "Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste čuli hulu! Što vam se čini?"

Evanđelist: Oni odgovoriše:

SVI: "SMRT ZASLUŽUJE!"

Evanđelist: Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali govoreći:

SVI: "PRORECI NAM KRISTE, TKO TE UDARIO?"

Evanđelist: A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći:

1. Sluškinja: "I ti bijaše s Isusom Galilejcem."

Evanđelist: On pred svima zanijeka:

Petar: "Ne znam što govoriš."

Evanđelist: Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima:

2. Sluškinja: "Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom."

Evanđelist: On opet zanijeka sa zakletvom:

Petar: "Ne znam toga čovjeka."

Evanđelist: Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše:

SVI: "DOISTA, I TI SI OD NJIH! TA GOVOR TE TVOJ IZDAJE!"

Evanđelist: On se tada stane zaklinjati i preklinjati:

Petar: "Ne znam toga čovjeka."

Evanđelist: I odmah se oglasi pijetao. I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: "Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti." I iziđe te gorko zaplaka. A kad objutri, svi su glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube. I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu. Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama govoreći:

Juda: "Sagriješih predavši krv nedužnu!"

Evanđelist: Odgovoriše:

SVI: "ŠTO SE TO NAS TIČE. TO JE TVOJA STVAR!"

Evanđelist: I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi. Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše:

SVI: "NIJE DOPUŠTENO STAVITI IH U HRAMSKU RIZNICU JER SU KRVARINA."

Evanđelist: Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca. Stoga se ona njiva zove "Krvava njiva" sve do danas. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka - cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi - i dadoše ih za njivu lončarovu kako im naredi Gospodin.

(početak skraćenog čitanja)

Evanđelist: Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj:

Pilat: "Ti li si kralj židovski?"

Evanđelist: On odgovori:

Isus: "Ti kažeš."

Evanđelist: I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. Tada mu  reče Pilat:

Pilat: "Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?"

Evanđelist: I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio. A o Blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli. Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. Kad se dakle sabraše, reče im Pilat:

Pilat: "Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?"

Evanđelist: Znao je doista da ga predadoše iz zavisti. Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči mu njegova žena:

Pilat.žena: "Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega."

Evanđelist: Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. Upita ih dakle upravitelj:

Pilat: "Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?"

Evanđelist: A oni rekoše:

SVI: "BARABU!"

Evanđelist: Kaže im Pilat:

Pilat: "Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?"

Evanđelist: Oni će:

SVI: "NEKA SE RAZAPNE!"

Evanđelist: A on upita:

Pilat: "A što je zla učinio?"

Evanđelist: Vikahu još jače:

SVI: "NEKA SE RAZAPNE!"

Evanđelist: Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred  svjetinom govoreći:

Pilat: "Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!"

Evanđelist: Sav narod na to odvrati:

SVI: "KRV NJEGOVA NA NAS I NA DJECU NAŠU!"

Evanđelist: Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne. Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim  koljena, izrugivahu ga:

SVI: "ZDRAVO, KRALJU ŽIDOVSKI!"

Evanđelist: Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi. Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu. Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ. I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti. A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. I sjedeći ondje, čuvahu ga. I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: "Ovo je Isus, kralj židovski." Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama:

SVI: "TI KOJI RAZVALJUJEŠ HRAM I ZA TRI GA DANA SAGRADIŠ, SPASI SAM SEBE! AKO SI SIN BOŽJI, SIĐI S KRIŽA!"

Evanđelist: Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu:

SVI: ''DRUGE JE SPASIO, SEBE NE MOŽE SPASITI! KRALJ JE IZRAELOV! NEKA SADA SIĐE S KRIŽA PA ĆEMO POVJEROVATI U NJ! UZDAO SE U BOGA! NEKA GA SADA IZBAVI AKO MU OMILJE! TA GOVORIO JE: 'SIN SAM BOŽJI!'"

Evanđelist: Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici. Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji - do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa:

Isus: "Eli, Eli, lama sabahtani?"

Evanđelist: To će reći:

Isus: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"

Evanđelist: A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu:

SVI: "OVAJ ZOVE ILIJU."

Evanđelist:  I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i
pruži mu piti. A ostali rekoše:

SVI: "PUSTI DA VIDIMO HOĆE LI DOĆI ILIJA DA GA SPASI."

Evanđelist: A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh.      

 (kratka šutnja - svi kleknu)

I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše:

SVI: "UISTINU, SIN BOŽJI BIJAŠE OVAJ."

Evanđelist: A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova   Zebedejevih. Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe. A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot   grobu. Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata te mu rekoše:

SVI: "GOSPODARU, SJETISMO SE DA ONAJ VARALICA JOŠ ZA ŽIVOTA KAZA:' NAKON TRI DANA USKRSNUT ĆU.' ZAPOVJEDI DAKLE DA SE GROB OSIGURA SVE DO TREĆEGA DANA DA NE BI MOŽDA DOŠLI   NJEGOVI UČENICI, UKRALI GA PA REKLI NARODU: 'USKRSNUO JE OD MRTVIH!' I BIT ĆE POSLJEDNJA PRIJEVARA GORA OD PRVE."

Evanđelist: Reče im Pilat:

Pilat: "Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!"

Evanđelist: Na to oni odu i osiguraju grob: zapečate kamen i postave stražu.

Riječ je Gospodnja.