Muka Gospodina našega Isusa Krista po Luki!
Lk 22, 14-23, 56 ili Lk 23, 1-49

Evanđelist: Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. I reče im:

Isus: >Svom sam dušom čeznuo ovu Pashu blagovati s vama prije svoje  muke. Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem. <

Evanđelist: I uze čašu, zahvali i reče:

Isus: >Uzmite je i razdijelite među sobom. Jer  kažem vam, ne, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe. <

Evanđelist: I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći:

Isus: >Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spo­men. <

Evanđelist: Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći :

Isus: >Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva. A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. <

Evanđelist: I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što uči­niti. Uto nasta među  njima prepirka tko bi od njih bio najveći. A on im reče:

Isus: >Kraljevi gospoduju svojim narodima, i vlastodršci nazi­vaju sebe dobrotvorima. Vi  nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao posluži­telj. Ta tko je veći? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? Pa ipak, ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje<.
>Jest, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. Ja vam zato u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac: da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih. < >Šimune, Šimune, evo, Sotona, zaiska da vas prorešeta kao pše­nicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću! <

Evanđelist: Petar mu reče :

Petar:  >Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt.<

Evanđelist: A Isus će mu :

Isus: >Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pije­tao, dok triput ne zatajiš da me poznaješ.<

Evanđelist: I reče:

Isus: >Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo? <

Evanđelist: Oni odgovore:

SVI: >NIŠTA.<

Evanđelist: Nato će im:

Isus: >No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: Među zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se.<

Evanđelist: Oni mu rekoše:

SVI: >GOSPODINE, /  EVO OVJE DVA MAČA!<

Evanđelist: Reče im:

Isus: >Dosta je!<

Evanđelist: Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici. Kada dođe onamo, reče im:

Isus: >Molite da ne padnete u napast!<

Evanđelist: I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na ko­ljena pa se molio:

Isus: >Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja  neka bude!<
Evanđelist: A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bi znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti pa im reče:

Isus: >Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!<

Evanđelist: Dok je on još govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od dvanae­storice, zvani Juda. On  se približi Isusu da ga poljubi. Isus mu reče:

Isus: >Juda, poljupcem Sina Čovječjeg izdaješ?<

Evanđelist: A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše:

SVI: >GOSPODINE, / DA UDARIMO MAČEM?< /

Evanđelist: I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Isus odgovori:

Isus: >Pustite! Dosta! <

Evanđelist: pa se dotače uha i zacijeli ga. Nato Isus reče onima koji se digoše na nj,  glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramskim i starješinama:

Isus: >Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama! Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je vaš čas i vlast tmina.<

Evanđelist: Uhvatiše ga, dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka. A posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Među njih sjedne Petar. Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reče:

Sluškinja: >I ovaj bijaše s njim!<

Evanđelist: A on zanijeka:

Petar:  >Ne znam ga, ženo!<

Evanđelist: Malo zatim opazi ga netko drugi i reče:

Sluga: >I ti si od njih!<

Evanđelist: A Petar reče:

Petar:  >Čovječe, nisam!<

Evanđelist: I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše:

SVI: >DOISTA, / I OVAJ BIJAŠE S NJIM!/  TA GALILEJAC JE!< /

Evanđelist: A Petar će:

Petar:  >Čovječe, ne znam što govoriš!<

Evanđelist: I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao. Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodi­nove, kako mu ono reče: >Prije nego se danas pijetao oglasi, zata­jit ćeš me tri puta.< I iziđe te gorko zaplaka. A ljudi koji su Isusa čuvali, udarajući ga poigravahu se njime i zasti­rući mu lice, zapitkivahu ga:

SVI: >PRORECI , / TKO TE UDARIO! < /

Evanđelist: I mnogim se drugim pogrdama nabacivahu na nj. A kad se razdanilo, sabra se starješinstvo narodno, glavari sveće­nički i pismoznanci te ga dovedoše pred svoje Vijeće i rekoše:

SVI: >AKO SI TI KRIST, / RECI NAM!<  /

Evanđelist: A on će im:

Isus: >Ako vam reknem, nećete vjerovati; ako vas zapitam, nećete odgovoriti. No odsad će Sin Čovječji sjedjeti zdesna Sile Božje.<

Evanđelist: Nato svi rekoše:

SVI: >TI SI, DAKLE,  / SIN BOŽJI! < /

Evanđelist: On im reče:

Isus: >Vi velite! Ja Jesam! <

Evanđelist: Nato će oni:

SVI: >ŠTO NAM JOŠ SVJEDOČANSTVO TREBA?/ TA SAMI SMO ČULI/ IZ NJEGOVIH USTA!

+++++
- početak skraćenog čitanja Muke. Ono počinje riječima:

Evanđelist: U ono vrijeme, starješine narodne i glavari svećenički i pismoznanci odvedoše Isusa k Pilatu i stadoše ga optuživati... /

Evanđelist: I ustade sva ona svjetina. Odvedoše ga Pilatu i stadoše ga optuživati:

SVI: >OVOGA NAĐOSMO KAKO ZAVODI NAŠ NAROD / I BRANI DAVATI CEZARU POREZ / TE ZA SEBE TVRDI  / DA JE KRIST, KRALJ . < /

Evanđelist: Pilat ga upita:

Pilat: >Ti li si kralj židovski?<

Evanđelist: On mu odgovori:

Isus: >Ti kažeš!<

Evanđelist: Tada Pilat reče glavarima svećeničkim i svjetini:

Pilat: >Ni­kakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku!<

Evanđelist: No oni navaljivahu:

SVI: >BUNI NAROD NAUČAVAJUĆI PO SVOJ JUDEJI, / POČEVŠI OD GALILEJE PA DOVDE!< /

Evanđelist: Čuvši to, Pilat propita da li je taj čovjek Galilejac. Saznavši da je iz oblasti Herodove, posla ga k Herodu, koji i sam bijaše onih dana u Jeruzalemu. A kad Herod ugleda Isusa, veoma se obradova jer ga je već odavna želio vidjeti zbog onoga što je o njemu slušao te se nadao od njega vidjeti koje čudo. Postavljao mu je mnoga pitanja, ali mu Isus uopće nije odgovarao.
A stajahu ondje i glavari svećenički i pismoznanci optužujući ga žestoko. Herod ga zajedno sa svojom vojskom prezre i ismija: obuče ga u bijelu haljinu i posla natrag Pilatu. Onoga se dana Herod i Pilat sprijateljiše, jer prije bi­jahu neprijatelji. A Pilat dade sazvati glavare svećeničke, vijećnike i narod te im reče:

Pilat: >Doveli ste mi ovoga čovjeka kao da buni narod. Ja ga, evo, ispitah pred vama pa ne nađoh na njemu ni jedne krivice za koju ga optužujete. A ni Herod, jer ga posla natrag nama. Evo, on nije počinio ništa čime bi zaslužio smrt. Kaznit ću ga, dakle, pa pustiti.<

Evanđelist: I povikaše svi uglas:

SVI: >SMAKNI OVOGA, / A  PUSTI NAM BARABU!< /

Evanđelist: A taj bijaše bačen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva. Pilat im stoga ponovno progovori hoteći osloboditi Isusa. Ali oni vikahu:

SVI: >RASPI,  / RASPNI GA!<

Evanđelist: On im treći put reče:

Pilat: >Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice. Kaznit ću ga dakle i pustiti. <

Evanđelist: Ali oni navaljivahu iza glasa ištući da se razapne. I vika im bivala sve jača. Pilat presudi da im bude što ištu. Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaše bačen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju. Kad ga odvedoše, uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj križ da ga nosi za Isusom.  Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su pla­kale i naricale za njim. Isus se okrenu prema njima pa im reče:

Isus: >Kćeri jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. Jer evo idu dani kad će se govoriti: 'Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.'Tad će početi govoriti gorama:'Padnite na nas!' i bregovima: 'Pokrijte nas!' Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?<

Evanđelist: A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njime pogube. I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A Isus govoraše:

Isus: >Oče, oprosti im, ne znaju što čine!<

Evanđelist: I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke. Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govo­reći:

SVI: >DRUGHE JE SPASIO, /NEKA SPASI SAM SEBE, /AKO JE ON KRIST, / BOŽJI IZABRANIK !
Evanđelist: Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći:

SVI: AKO SI TI KRALJ ŽIDOVSKI, /SPASI SAM SEBE !< /

Evanđelist: A bijaše i natpis ponad njega: >Ovo je kralj židovski.< Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao:

I. zločinac: >Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!<

Evanđelist: A drugi ovoga prekoravaše:

II. zločinac: >Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne učini. <

Evanđelist: Onda reče:

II. zločinac: >Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.<

Evanđelist: A on će mu:

Isus: >Zaista, tebi kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!<

Evanđelist: Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji - sve do ure devete, jer sunce  pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini. I povika Isus iza glasa:

Isus: >Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!<

Evanđelist: To rekavši izdahnu.                            

(kratka šutnja - svi kleknu)

Satnik, vidjevši što se zbiva, stane slaviti Boga:
Satnik: >Zbilja, čovjek ovaj bijaše pravednik! <

Evanđelist: I sav svijet koji se zgrnuo na taj pri­zor, vidjevši što se zbiva, vraćao se bijući se u prsa.
Stajahu podalje i gledahu to svi  znanci Isusovi i žene koje su za njim išle iz Galileje.
I gle, čovjek imenom Josip, vijećnik, čovjek čestit i prave­dan - taj ne privoli njihovoj odluci i postupku - iz Ari­mateje, grada Judejskoga, koji iščekivaše kraljevstvo Božje, taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Zatim ga skinu, povi u platno i položi u grob isklesan u koji još ne bijaše nitko položen. Bijaše dan Priprave; subota je svitala.
A pratile to žene koje su s Isusom došle iz Galileje: motrile grob i kako je polo­ženo tijelo njegovo. Zatim se vrate i priprave miomirise i pomasti.

Riječ je Gospodnja.