Kako izgleda kad nastupaju veliki ljudi? Svečano, svakako! Svi se žele pokazati, svratiti pažnju, pobijediti i tako dokazati da su netko i nešto. Ljudi hoće da ih drugi pamte po uspjehu. Kada nastupa Bog sasvim se drukčije ponaša. Ulazi skromno, ponizno, bez buke i špalira. U ovaj naš svijet ušao je nečujno, noću, javivši se tek pastirima. Danas ulazi u Jeruzalem ne kao slavodobitni kralj na pomamnom vrancu uz vojsku naoružanu do zuba, nego uskim uličicama, na magaretu, a otkrila su ga samo djeca. Ona su trgala maslinove grančice i bacala ispred Isusa kličući "Hosana!" Njima su se kasnije pridružile žene pa onda i mnoštvo ljudi, pozdravljajući ga jer su mislili da će on postati kralj i osloboditi narod od Rimljana. Tu su se prevarili. Isus ulazi u Jeruzalem i tamo podnosi sramotnu muku na križu. To je ono što se vidi izvana. Iznutra je to Isusovo posvemašnje predanje Ocu i njegovu božanskom planu. Plan je dubok i jednostavan: Isus će svojom smrću otkupiti svijet od grijeha i svojim uskrsnućem zaslužiti svima koji mu se pridruže život vječni. Divimo se Isusovu načinu na koji to čini: ponizno, spremno, s ljubavlju. Začuđuje pomalo što sve to čini kao kralj.

Svečani ulazak u Jeruzalem

Običaj je od davnine da se na Cvjetnicu donosi u crkvu cvijeće, palmine grane, maslinove grančice. Pokušajmo ove godine obnoviti taj lijepi običaj i uklopiti ga u prebogato bogoslužje Cvjetnice.

Vrlo je važno da svečana mi­sa Cvjetnice započne procesijom, svečanim ulazom u crkvu. Stoga savjetujemo da se djeca, roditelji i ostali vjernici okupe prije mise u vjeronaučnoj dvorani ili ako vrijeme dopusti, na nekom prikladnom mjestu podalje od crkve.

Nije najbolje da procesija krene iz crkve i da se opet vraća u crkvu, nego se treba sastati na prikladnom mjestu izvan crkve i odande krenuti u crkvu. Djeca i vjernici neka donesu cvijeće, palmine grane, maslinove grančice, već kako je gdje običaj. Na čelu procesije ministranti nose što ljepši i što veći križ. Prije počet­ka procesije, kod pozdrava svih prisutnih, treba djeci razjasniti svu znakovitost procesije na Cvjetnicu. To je dan kada se sjećamo Kristova svečanog ulaska u Jeruzalem. Župna crkva je naš Jeruzalem, svećenik je Isus Krist, a djeca i svi prisutni vjernici su učenici koji radosno, zanosno kliču Kristu. Stoga će biti najbolje za vrijeme procesije pjevati >Do nebesa<, >Spasitelju dobri Isus-krste< ili >Kakav prijatelj je Isus<. U izboru pjesama treba voditi računa da se odaberu pjesme koje slave Krista i da ih sav puk dobro i jednodušno zna pjevati. Možda bi bilo dobro prisutnima podijeliti tekstove pjesama, jer sve više vidimo da ljudi znaju prvu kiticu pjesme, a već kod druge zastajkuju, jer ne znaju riječi. U procesiji Cvjetnice potrebno je zanosno pjevati, jer ulazimo u >nebeski Jeruzalem< i zato >Do nebesa<. Na početku procesije svećenik blagoslivlja grančice, a zapravo tim činom blagoslovljeni su svi nosioci grančica, zanesenjaci Kristovi. Stoga će biti dobro na završetku bogoslužja, prije odlaska s mise, savjetovati djeci i vjernicima, da cvijeća odnesu kućama, da toga dana pohode bolesnike i osamljene, pa da ih razvesele cvijećem. Cvijeće je uvijek znak gdje sam cvijeće nosio, ubrao, mislio sam na tebe.

U mnogim će župama biti moguće i djecu uklopiti u čitanje Muke. Tako će se postići da djeci ne bude dosadno, da ne trgaju grančice dosađujući se dok pjevači pjevaju, već će sami biti uključeni u navještaj muke. Sto­ga će biti dobro sve vrijeme ko­je nam preostaje do Cvjetnice upotrijebiti dja djeca što bolje uvježbaju čitati Muku. Treba ih učiti čitati zanosno, napeto, kao što se čita ili pripovijeda izvještaj o prometnoj nesreći u kojem su prisutni vrisak, plač, suze...