Tko je bio Alojzije Stepinac?

Alojzije Stepinac rođen je 1898. godine u Brezariću u Krašiću u Hrvatskoj od majke Barbare i oca Josipa. Pobožni roditelji su svoga sina odgojili u pravom kršćanskom duhu. Zato je Alojzije od najranijeg svoga djetinjstva pokazivao znakove čvrste vjere i prave pobožnosti. Po završetku Pučke škole koju je pohađao u Krašiću, roditelji ga šalju na školovanje u Zagreb. Kad je završio šesti razred gimnazije stupa u nadbiskupsko sjemenište kako bi ondje završio sedmi i osmi razred gimnazije. Maturiravši, napunio je osamnaest godina i biva pozvan u ratnu vojnu službu jer je u to vrijeme buknuo prvi svjetski rat! Kad se sa ratišta vratio kući, imao je dvadeset i jednu godinu. Unatoč majčinskim očekivanjima nije se vratio u sjemenište, te upisuje agronomski fakultet na očev nagovor. Razočaran moralnom pokvarenošću mladih koje susreće vraća se kući sa studija gdje radi na roditeljskom poljoprivrednom imanju. Po očevu savjetu zaručuje se s Marijom Horvat. Nakon 18 razmijenjenih pisama, smatrajući se nedoraslim za brak, raskida zaruke i na koncu odlučuje vratiti se u sjemenište. Odlazi na studij u Rim. Ondje je i zaređen 1930. godine za svećenika. Vraća se u domovinu, te nakon samo četiri godine papa Pio XI. imenuje ga zagrebačkim nadbiskupom koadjutorom s pravom nasljedstva i to kao najmlađeg nadbiskupa na cijelom svijetu! Za vrijeme drugog svjetskog rata biva zatočen od strane komunista i 1946. godine osuđen na šest godina zatvora!

Papa Pio XII. imenuje nadbiskupa Alojzija Stepinca kardinalom u znak priznanja za njegovo herojsko držanje u obrani kršćanstva i prava Katoličke crkve. Iscrpljen od teških progona i teške bolesti, nakon što je primio svete sakramente pričesti i bolesničkog pomazanja, umire 10. veljače 1960. godine u 62 godini života. Tijelo mu je sahranjeno u Zagrebačkoj katedrali, a papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 3. listopada 1998. godine!

MOLITVA ALOJZIJA STEPINCA

U tebe se, Gospodine, uzdam
da sluga Zloga ne će
nikad slomiti moj duh.
Na putu života
ja želim darivati kruh
kao što ga je darivao Krist
i na kraju puta, pomiren sa svima,
pred tvoje lice želim doći
mirne savjesti i čist.
Pomozi mi u burama života
i u vihoru rata
da u svakom čovjeku
vidim svoga brata
bez obzira na vjeru, rasu i spol.
Neka i moja bude njegova bol.
Molim te za narod moj
koji je križ svoj hrabro nosio
i gladan i žedan nikada
nije milost prosio.
Na križnome putu
naši su sinovi padali
dok su nam tuđinci zemlju komadali.
Kad na rodnoj grudi
nije bilo krova nad glavom i hrane,
naši su odlazili u svijet
na sve četiri strane.
Pod tuđim krovovima su boravili,
ali tebe nikad nisu zaboravili.
Molim te, Gospodine,
kad se smiri ratni vihor i vir
da narod moj u svojoj zemlji
uživa slobodu i mir.
U tebe se, Gospodine, uzdam
dok zatočen blagujem svoj gorki kruh.
Tebi predajem slabo tijelo i duh
i molim da u svakom našem domu
uvijek živi vjera u tebe
i ljubav kao vječni plamen.
Žrtve svih koji su pali za vjeru i dom
za buduće naraštaje neka postanu
zaglavni kamen.
U tebe se, Gospodine, uzdam
i tebe hvalim. Amen!