11. veljače - Gospa Lurdska

Kako je jedna djevojčica vidjela nebesku prikazu

Bilo je 11. veljače godine 1858. na podnožju pirinejskog gorja u južnoj Francuskoj. Obitelji Subiru iz Lurda ponestalo drva. Sestre Bernardi­ca i Marija pozvaše prijateljicu Ivanku i sve tri krenuše u goru na­brati suvaraka. U gori pred pećinom zvanom Masabjel teče potok. Dvije djevojčice skinuše svoje drvene postole i pregaziše potok, a Bernardica baci u potok nekoliko kamenova i kuša po njima prijeći na drugu stranu. Nije se ipak usudila. Počne izuvati čarape i tad: najednom začuje silnu huku od strane Masabjelske pećine. Na otvoru pećine pojavi se zlatan oblak i iza toga se pokaza bijela prikaza
"Bila je mlada i lijepa" - pripovijedala je kasnije Bernardica "Gledala me je, smiješila mi se pozivala me k sebi..." Bernardica i nehotice posegne za krunicom u džepu i stane moliti. Nebeska se Gospođa smiješila, prebirala na svojoj krunici, ali nije ništa izgovarala. Tek kod "Slava Ocu" molila je s Bernardicom.
"To su tlapnje, drago dijete", rekla je navečer majka Bernardici "Izbij sebi iz glave te stvari i ne idi više pred onu pećinu!"

Poškropi je svetom vodom

Bernardica je slušala i nije išla pećini. Ali nešto neodoljivo vuklo ju je tamo. Djevojčice su opet prišle k špilji, no sada u pratnji majke. S njima još nekoliko djevojaka. Jedna je savjetovala: "Uzmi bočicu svete vode da je poškropiš. Možda je đavolska prijevara."
Bernardica je kleknula pred špiljom. Molila je nekoliko časaka, onda je viknula: "Evo je, evo je! Prijateljica joj pruži svetu vodu: "Poškropi je brže!" Bernardica poškropi i veli: "Ništa se ne srdi i to, nego se smiješi i glavom odobrava..."
Ukazanja su se nastavljala. Sve više ljudi iz Lurda dolazi pred špilju. Priključuje se i doktor Dozous, lurdski liječnik, bezvjerac. Ne nalazi ništa sumnjivo. Djevojka je duševno zdrava.
Kasnije je nebeska Gospođa Bernardici rekla: "Idi i napij se na izvoru." Ali... izvora tamo uopće ni­je bilo! Bernardica je, u neprilici, stala grepsti rukama zemlju. Na tom je mjestu protekla vođa. Doktor Dozous brzo je istražio to mjesto. Izvor je postajao sve jači, i za par dana već je to bio jak mlaz vođe debeo poput ruke. Danas taj izvor napaja devet kupki u kojima se kupaju bolesnici..

A tko je ta nebeska prikaza?

Svi su se pitali tko je ta nebeska prikaza. Jednoga jutra šeće stari lurdski župnik po svome vrtu. Dolazi mlada djevojka i pozdravlja ga. "Tko si, drago dijete?" pita župnik. "Ja sam Bernardica Subiru", odgovara skromna djevojka. "A, to si ti! Čudnovate se stvari pripovijedaju o tebi. Pođi sa mnom. Što mi imaš reći?"
"Gospođa iz pećine poslala me da kažem svećenicima da želi imati na Masabjelu crkvicu." "Tko je ta gospođa? Poznaš li je? Je li iz Lurda ili odakle je?... A ne? Kako mi onda nosiš poruke od nepoznate osobe? Pitaj ti nju kako joj je ime!"
To je bilo iza jedanaestoga uka­zanja. I Bernardica je pitala čudnovata Gospođu kako joj je ime. Gospođa se najprije smiješila, a na treće pitanje sklopila je ruke, podigla ih do prsiju, pogledala prema nebu i rekla: "Ja sam Bezgrešno Začeće!" Bila je to, dakle, Djevica bezgrešno začeta, Majka Božja.

Što je bilo dalje?

Bila su ispitivanja svake ruke. Istrage, povjerenstva, sumnje ... A onda? Onda su se počela događati čudesa. Jedno za drugim, i to do dana današnjega. Liječnici su pregledavali bolesnike prije i poslije, pisali svoje zapisnike, slali zapisa­ne slučajeve čak u Pariz. Crkva je priznala da u Lurdu djeluje blažena Djevica Marija i sipa znakove nebeskih milosti.
Bernardica je kasnije otišla u samostan, postala redovnicom. Živjela je pobožno i poslije smrti uvrštena je među svete.

BERNARDICI SVETOJ

Na mome nebu nova si zvijezda,
utjehe same -
moli se Bogu, Bernardo mila,
moli i za me!     

Nevine svoje ruke,
i za me sklopi,
očima vjere tvrdoću križa,
za čas otopi.

Nevinom dušom šapni mi vazda,
što križić vrijedi.
Dok ja sam slaba, svojim ne sjajem,
zvijezdo povedi!

Ja put tek zrijem,
koji mi kaže nebeska Mati.
Da budem vrijedna -  svojim mi sjajem
stazu života zlati.

Vodi me, zvijezdo, nebeskom Lurdu,
tamo je meta...
Sustati ne smijem, moli se... moli,
Bernardo sveta!