Ispovijest vjere

Na početku svete Mise, hranili smo se riječju Božjom. Za vrijeme propovjedi, svećenik nam je želio pomoći, da prihvatimo tu hranu, da se njome okrijepimo, jer ona je dar Božji. Crpili smo novu snagu iz Božje riječi. Zato možemo odvažnije, smjelije ispovijedati svoju Vjeru, govoriti Vjerovanje.

      U uskrsnoj noći i kod krštenja, ispovijest vjere izražava se u pitanjima i odgovorima. Sve ispovijesti vjere govore o Bogu Ocu, našem Stvoritelju, našem Ocu, o njegovu Sinu Kristu, našem bratu Spasitelju, o Duhu Svetom, koji nam daje ljubav Oca i Sina.
Ispovijedamo svojuvjeru, potvrđujemo je u sve dane našeg života, posebno kad svjedočimo pred drugima, da vjerujemo u Isusa Krista.
Znate li koja je ispovijest vjere najjednostavnija i najkraća? To je znak križa. Tim znakom zazivljemo Boga kao Oca, kao Sina i kao Duha Svetoga, čineći na sebi znak savršene ljubavi Boga.

Ima li dva "Vjerovanja"?

U sve nedjelje i velike blagdane poslije propovjedi govori se ili pjeva vjerovanje. Vi znate da vjerovanje ima dva obrasca. Jedno je Apostolsko i počinje riječima: , a drugo je Nicejsko-carigradsko, mi bi rekli misno vjerovanje: . Oba ova obrasca su slična i vjerodostojna (pravovjerna). Misno je malo prošireno, svečanije, a apostolsko je starijeg porijekla. Predaja kaže da su apostoli prije nego su se razišli sastavili dvanaest članaka naše vjere koje svaki kršćanin mora znati i vjerovati. Apostolsko vjerovanje ukratko sažima istine vjere. Najstariji zapis apostolskog vjerovanja već je iz drugog stoljeća, negdje oko 150. godine. A ono drugo, nicejsko-carigradsko vjerovanje sastavljeno je na dva opća crkvena sabora.

Zašto je važno?

Važno je da izričaj naše vjere shvatimo i doživimo kao nešto što se sasvim >prirodno< ugrađuje u cjelokupno odvijanje misnog slavlja. Dobro je da zajednički izgovaramo >Vjeroispovijest< kojom se povezujemo sa svim naraštajima koji su nam prethodili u vjeri i sa svim zajednicama koje sačinjavaju sveopću Crkvu. No, pri tom je osobito važno da nam izricanje >Vjerovanja< sve više postane znakom (simbolom) našeg osobnog i zajedničkog povjerenja prema Bogu i potpunog opredjeljenja za njega. Jer vjerovati u prvom redu znači imati povjerenja, vjerovati živoj osobi.
U nekim će prilikama (osobito u misi s djecom) biti dobro da se umjesto carigradsko-nicejske >Vjeroispovijesti< moli >Vjerovanje apostolsko< ili da se vjera izriče u obliku >dijaloga< (kao prigodom krštenja ili obnove krsnih obećanja).

Vjerovanje

Vjerovanjejenašradosni, našslobodniidragovoljnipristanakuzBogakojinamseobjaviousvojojriječi, našejavnopriznanjedasmoKristovisljedbenici. Da, Gospodine, vjerujemkaomalipastiriimudracisIstoka, kaoSamaritankaistotnik, kaoonapriprostaženakojareče(Mt5,21). Ojačajvjeruumeni, vjeruumomumuisrcu, umomeživotudabipunimglasomnesamopodsvodovimacrkve, većtakođerurazreduinaulici, svudasvjedočiidasisamotiBog. SamositisvemogućiStvoriteljiSpasitelj.
Vjerujemodaćešopetdoćiiuzetinasksebiidasitisnamauispovjedaonici, usvetohraništu; dasisnamajednotijelo, samojednaobitelj, dasmosviucijepljeniutvojumukuiutvojuuskrsnuslavukaoštojemnoštvozrnadalohostiju.

Vjera

Zemljajebilasuhaiispucala, jerdugonebijašekišilo. Uveložutolišćejedvasedržalonagranama. Upoljimajeizgorjelatrava. Ljudisunapetoiščekivali, usrdnomolećiipogledavajućiužarenonebo.
Mjesecimanijepalanikapkiše, aposljednjitjednibijahunesnosnovrući.
Mjesniježupnikorganiziraomolitvenuuruispredcrkve. Došlojemnoštvoljudi. Svisubilipunistrepnjeinade.
Mnogisuurukamaimalikriževe, krunice, molitvenike... Župnikoveseoči, međutim, nisuodvajaleoddjevojčiceuprvomredu; ukrilujedržalacrvenikišobran.
KadsmonaMisiprobudimovjeruda"štogodzaištemouNjegovoime" Boguslišava.

Profesorilađar

Jednogadanajedanodnajvećihsveučilišnihprofesora, kandidatzaNobelovunagraduipoznatisvjetskiznanstvenik, dođenaobalunekogjezera. Zamolilađaradagausvojojlađiciprovozapojezeru. Lađarradopristade. Kadsudobranoodmakliodobale, profesorpočneispitivatilađara:
- "Poznaješlitipovijest?"
- "Ne."
- "Četvrtinatvogaživotajeizgubljena."
- "Poznaješliastronomiju?"
- "Ne."
- "Izgubljenesudviječetvrtinetvogaživota."
- "Poznaješlifilozofiju?"
- "Ne."
- "Patisiizgubiotričetvrtineživota!"
Odjednomsepodižesilnaoluja. Lađicasenasredinijezerazanjihalakaoorahovaljuska. Vičućiizsvegaglasanasuprotzaglušujućemšumuvjetra, lađarseobratiprofesoru:
- "Znateliplivati?"
- "Ne", odgovoriprofesor.
- "Ondasteizgubilicijeliživot!"
Postajerazniputeni, ponajčešćelijepiizavodljivi, kojivodeusmrt. Samojedanputvodiuživot. TojeBožjiput. Nikadnegubiizvida, onjenajvažniji.

Mi vjerujemo

¨ Vjerujemo da je sreća veoma važna za čovjeka
¨ Vjerujemo da postoji radost kad se drugome darujemo. Treba s drugim dijeliti što imaš.
¨ Vjerujemo da treba biti iskren. Djeca govore uvijek istinu.
¨ Vjerujemo u prijateljstvo, jer ono tjera osamljenost.
¨ Vjerujemo u nježnost, jer ako te nitko ne ljubi, život je prazan.
¨ Vjerujemo da je potrebno upoznati druge ljude, ljubiti ih; ako se katkada posvađamo, treba se izmiriti.
¨ Vjerujemo u ljubav svojih roditelja i drugih dobrih ljudi.
¨ Vjerujemo u Boga, jer je on Stvoritelj svega svijeta i želi nam dobro.
¨ Vjerujemo u Isusa. Vjerujemo da se ono što on kaže ili čini može ostvariti, ako čovječje srce vjeruje.

Bog mi vjeruje

ŠtoznačidanamBogvjeruje - upitao je vjeroučitelj djecu u školi! Javio se mali Marko: ToznačidaBognijekaomojabaka. Snjomjestrašnoićinašetnju. Onamejošuvijekhoćedržatizarukukaokadsambiosasvimmali. Osobitokadprelazimoulicunameneviče: Uopćenemapovjerenjaumene, nevjerujedasamnarastao. ABogpostupa, zarne, kaomojtata. Onnaspuštadasesamisnalazimo. Neopominjenasnasvakomraskrižju. Imaunaspovjerenja. Ajagaondapogledamsastraneividimkakoseipakzanasboji. Ništanegovori. Puštanas, kobajage, same, asavjenapetdaskoči, akozaprijetikakvaopasnost.

Za razgovor:

- Kadsemolivjerovanje?
- Kojasu "dvavjerovanja"?
- Kakovjeruispovijedamokodkrštenja?
- Ukogaodljudiimamonajvišepovjerenjai
zašto?
- Štoznačinekomuvjerovati?
- PoznaješlikogadanevjerujeuBoga?
- Kojojzajednicivjernikamipripadamo?
- Poznaješlivjernikedrugihzajednica?
- Naučinapamet (napiši) Apostolsko
vjerovanje.