Evanđelje i propovijed

 "Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi sto izlazi iz Božjih usta."  
(Mt 4,47)

Evanđelje - knjiga nad knjigama

         Nema te knjige na svijetu koja je u toliko primjeraka tiskana kao Evanđelje! Što je Tolstoj prema evanđelistima? Nema te knjige koja se toliko časti: pogledajte kako je u crkvi lijepo uvezana i ukrašena knjiga Evanđelja, evanđelistar!  Ne sliči na naše  školske knjige!
Dok prvo i drugo čitanje mogu čitati svi krizmani vjernici, Evanđelje u crkvi smiju čitati samo đakoni i svećenici. Slušanje Evanđelja u crkvi je sakramental (blagoslovina) pa se pritom, uz kajanje, opraštaju laki grijesi! Kod kuće svatko može i treba čitati Evanđelje. Tate i mame čak bi ga trebali čitati svojoj djeci! Ne samo jedanput, nego mnogo, mnogo puta treba pročitati Evanđelje, i to u raznim prilikama - jer nije isto čitati u crkvi ili u prirodi, u školi ili na plaži, ujutro ili uvečer, sam ili s društvom! Na Misi se Evanđelje čita s "ambona". To je osim oltara još jedno "uzvišeno mjesto", stol. Zato i kažemo da su 'u crkvi dva stola: "stol riječi" i "stol kruha, Euharistije"! A što zapravo znači riječ "Evanđelje"? Evo: "Radosna vijest"!

Na noge sad! Isus govori!

Na redu je Evanđelje, a to je čitanje nad čitanjima. Evanđelje govori o Isusovim djelima i kada se čita Isus je nazočan među nama u svojoj riječi. Nema više sjedenja; iz poštovanja ustajemo. Sve što Isus govori u Evanđelju ide baš nama, a ne, kao u prethodnim čitanjima, nekim zajednicama kao na primjer Korinćanima.
Ako je Misa svečana, imat ćemo cijeli obred pozdravljanja Evanđelja. Svećenik će u pratnji dvojce svjećonoša i kadioničara nositi knjigu Evanđelja do govornice - ambona. Tako su nekada pratili kraljeve i druge važne osobe. Narod će klicati "Aleluja!" To je židovska riječ, a znači "Hvalite Gospoda!" Zapravo je to veseo, zanosan usklik, kao kad kažemo "Hura!", "Sjajno!", "Živio!"... Zato u korizmi umjesto "Aleluja"govorimo "Slavatebi, Kriste - Kraljuvječneslave!"
Prije čitanja svećenik čini križić nad knjigom, a svi mi križiće na čelu (da Isusove riječi promišljamo), zatim na usnama (da bismo ga naviještali drugima) te na grudima (da nam srce zagrije). Isus je među nama! Slušamo ga kao i Židovi prije 2000 godina! Ako se pitamo jesu li dovoljna tri križića?  Možda bi nekima trebala još dva! Na uši - da pažljivo slušaju!

Gospodin govori

U Misi ustajemo u počast prisutnoga Isusa Krista. Spremamo se poslušati Kristovu Riječ u Evanđelju.
Svećenik govori prisutnima: Gospodinsvama! Oni odgovore: Isduhomtvojim! Zatim nastavlja: Čitanjesv. Evanđelja... Narod odgovori: Slavatebi, Gospodine! Na završetku čitanja Evanđelja svećenik kaže: RiječjeGospodnja!, a vjernici odgovore: Slavatebi, Kriste!

Evanđelje nije...

Upamtimo, da Evanđelje nije samo knjiga, nego je Radosna vijest Isusa Krista, Kristove osobe, što je govorio, što je činio. Krist nudi ljubav svim ljudima, prihvaćajući i samu smrt, žrtvujući vlastiti život.
Sada nam Isus govori. Zato valja pažljivo i pobožno slušati. Kolike je ljude ta riječ ohrabrila, prosvijetlila i utješila?! Može i nas danas. Valja samo slušati i vjerovati Isusu.
Apostoli su nam ostavili četiri svjedočanstva o Isusu Kristu. Zato govorimo da postoje četiri Evanđelja, koja napisaše: Matej, Marko, Luka i Ivan. Matejevo Evanđelje čita se u godini A, Markovo u godini B, Lukino u godini C. Svake godine čita se Ivanovo Evanđelje u uskrsno vrijeme.

Propovijed

Kako bismo razumjeli, što je propovijed, treba nam pročitati jednu stranicu Evanđelja po sv. Luki. Isus je u Nazaretu, u subotu, u sinagogi pročitao odlomak iz Izaije proroka. Završivši čitanje, zatvorio je svitak knjige. Svi sjedoše, a Isus govoraše: >Danasseovariječispunila, ostvarilameđuvama<.
U propovijedi poput Isusa u Nazaretu, svećenik  nam pokazuje, kako Riječ Božja nije vrijedila samo za "ono vrijeme" Ona vrijedi i za nas, korisna je i za naše vrijeme.
Ali Riječ Božja često je tvrda i nerazumljiva, te zahtjevna. Katkad je teška za slušanje, jer smo mi mladi i neupućeni. Dakle, ne treba se čuditi, ako nam se svećenikovo tumačenje ne sviđa. To tumačenje nije zato, da nam se sviđa, nego da nam stavi pred oči osobu Isusa Krista; što je on propovijedao i učinio za nas.
Za vrijeme propovijedi često mislimo na druge stvari; gledamo okolo ili pričamo. Rastresenost je ponekad nehotična. Ako vremenom nastojimo bolje shvatiti kršćanski život, naše životno putovanje bit će vrijedno i korisno. Slušajući propovijed, pokažimo se mudrima i budimo otvoreni slušatelji, prihvaćajući tumačenje Evanđelja! Dobro je nakon propovijedi malo tišine kako bi usvojili poruku!

Propovijed svetog Franje

JednogadanasvetiFranjo, izašavšiizsamostana, sretnebrataGinepra. BijašetoprostodušanidobarbratpagajesvetiFranjojakovolio. Ususretumureče: >DođibrateGinepro, idemopropovijedati<.
>Očemoj<, odgovoriovaj, >tiznašdasamneuk. Kakoćuljudimapropovijedati?BrateGinepro, vrijemejedasevratimousamostan<. >Apropovijed?<
>Papropovijedalismo...
Akoudžepunosišmiris, netrebaštosvimagovoriti. Mirisćegovoritiumjestotebe. Tisinajboljapropovijed.