PEPELNICA
"Prah si bio, prah ćeš biti"
Crkva zbori danas,
ona je ko dobra majka
zabrinuta za nas.
Sve nas milo k sebi zove
i prahom naziva,
ozbiljno nam cilj i svrhu
u pamet doziva.
Čovjek živi na toj zemlji
samo kratko doba,
prav će život za nas počet
istom preko groba.
PJESMA IZ PEPELA
Korizma je došla,
u crkvu sam pošla,
da mi župnik stavi
pepeo po glavi,
pa da onda mogu
reći dobrom Bogu:
Stvori me iz praha
i dade mi daha,
život Tvoj me krasi.
A kad se ugasi
život moj u tijelu,
ti mi daješ cijelu
vječnost usred raja
kojoj nema kraja.
(Anka Gašpara Palić)
POD KRIŽEM
Isuse mili, radosti i tugo,
Ti Očevo desno si krilo,
Jesu li teške bile ti muke,
Je li ti teško na križu bilo?
Znam, najdraže moje, strašno ti je bilo...
Ti tražiš hladne vode,
.ali ne, umjesto toga
dugim ti kopljem krvnik
srce sveto probode.
Potekla krv je crvena s umornih ti grudi -
ta krv za mene teče,
na pokoru me budi
MAJKA NA KRIŽNOM PUTU
S crkvenoga tornja
tiho odbijaju sati.
U crkvici je sama
žalosna moja mati.
Isusa, žrtvu za nas,
na križnom putu prati.
(Josip Lovreković)
KORIZMENI PUT ŽIVOTA
Prolazim tamnim putem,
tko zna kuda me vodi?
Koračam teškim korakom,
moram ići dalje i dalje,
mada mu nigdje ne vidim kraj
i ne znam što me na njemu čeka
kroz kakve ću prepreke morat proći
Nekako ću se izvući na pravi put
on ne. traje dugo,
u meni nestaje svaka nada,
izlaza nema ...
Odjednom - svjetlost vidim,
bacim se na koljena:
Oh, .Bože, dobročinitelju moj !
Svjetlo na mojoj mračnoj stazi!
Možeš li mi oprostiti?
Hoće li tvoje nježno Srce
ponovno naći razumijevanja za moje
ispade i sumnje?
Opraštaš mi, Gospodine, znam,
i vraćaš mi, nadu,
nikad više neću pomisliti
da postoji izgubljen put,
da nema nade,
jer vjerujem u tebe,
u tvoju dobrotu i pomoć
TI NAM OPROSTI
Kroz masline i čemprese
šuljala se noć,
mrka i puna strave.
Učitelj je molio,
a oni spavahu
sred guste, mirisne trave.
Najednom,začuše se koraci,
ko grijesi teški
odzvanjahu ispod tamne stijene
uz prigušeni smijeh
i svijetlo bakalja
potkrale se podle sjene.
I poljubac pade
na njegovo lice,
poljubac izdaje i srama,
a učenici pobjegoše,
ostavivši njega
učitelja sama.
Braćo u Kristu?
A danas?
Nismo li i mi
često slični Judi?
Učitelju mili,
i milosrdan nam budi...
KORIZMA
Kad mislim na tvoju muku,
Isuse moj,
zadršće mi srce od boli,
što se Tebe, Otkupitelja,
premalo voli.
A Ti si za sve nas dao
i zadnju kapljicu krvi.
O Isuse, molim Te,
budi bar u mojoj duši
prvi. |
|
|
|
MARIJINA. PATNJA
Umro je Isus naš
za naš spas,
da otkupi grešne ljude,
da nam svima lijepo bude.
Majka Božja mnogo pati
kad svog Sina na križ prati.
U SMRTNOJ MUCI
Nakon što su večerali
i Jaganjca blagovali,
Isus apostolima reče:
"Ostanite u mojoj ljubavi.
Žalosna je duša moja,
Oče neka bude volja tvoja.
Jer ćeš, Oče, ti to htjeti,
za narod ću ja trpjeti."
NA MASLINSKOJ GORI
Oče moj, ako je moguće,
neka me mimoiđe ovaj kalež!
Ali ne kako ja hoću, nego kako Ti hoćeš!
U tami šute drveta i puti.
U tami tonu gradovi i sela.
On sam pod nebom na kamenu kleči
žalosne duše i krvava čela.
I vidi, evo bliži se vrijeme
kad zadnju žrtvu prinijeti treba.
I vidi cjelov izdajnika Jude,
i Njemu, što je suđeno da sudi,
Njemu će evo uskoro da sude!
Već trnov vijenac osjeća na čelu,
i strah od smrti, što patnje naviješta.
O, kako skori slijevaju se dani
u usijana i krvava kliješta!
I pljunut će Mu prezirno u lice.
U luđačku Ga košulju obući,
da zadnji znak se dostojanstva zgasi,
a on je htio ko nedužno janje
da sve ih smrti i prokletstva spasi!
I Isus diže uzdrhtale ruke
iz tame, što mu na dno duše siđe:
- Ako je, Oče, moguće,
nek ova gorka me čaša ovdje mimoiđe!
Tada se sjeti naroda i onih,
što tek će doći kroz s bol jeca mnoga
da put svoj nađu i vremena bolja.
U tami šute drveta i puti.
TJ tami tonu gradovi i sela.
On sam pod nebom na kamenu kleči
Žalosne duše.
i krvava čela.
KORIZMA
Korizma je sada došla,
to je sveto vrijeme,
svatko neka s duše skine
grijeha teško breme.
Promatrajmo muke Krista
i njegove boli,
jer to svaki rado čini
koji njega voli.
Usred jada, muka, boli
gledajmo na njega,
motrimo ga krvlju svetom
oblivena svega.
Kad kroz razne muke,
boli život naš prohuja,
i nama će osvanuti
sretan Aleluja!
POD KRIŽEM
Stoji Mati i ne vidi ništa
Osim Križa tvrdoga od drva,
Na koji joj Sina razapeše
Ljudi grubi, kojima, ta žrtva
Ne bijaše ni zadnja ni prva.
U duhu odjednom vidje dijete
Gdje se, tiho, nježno k njoj privija,
Zatim ću Ga gdje na svetom mjestu
Učenima zbori o ljubavi,
Sto najtvrđi zid mržnje probija.
I sva klonu,
i na sreću ne ču Vojnikove koračaje čvrste,
koji, prišav, probi Sinu grudi.
Utonula u sjećanja bolna,
Milovaše, ni ne znajuć, rukom
Sina modre i krvave prste.
MUKA
U Maslinskom Isus vrtu
sad otkriva dušu svu,
krvavim se znojem znoji,
osudu mu Vijeće kroji.
Pilat njega na smrt sudi,
"Daj ga raspni!" viču ljudi,
Pljuju ga i divlje tuku,
dižu graju, prave buku.
Križ preteški na njeg meću,
na Golgotu zatim kreću.
Raspet visi tu na križu,
prošnje mu se k nebu dižu.
"Svršeno je!" kad on reče,
sunce tada granu sreće.
Otkupljeni svi su ljudi,
Raspetomu hvala budi. |
