- POKAJNIK -

I reče mu zločinac na križu: >Isuse, sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo!< A on mu reče: >Zaista, kažem ti, danas ćeš sa mnom biti u raju!< (Luka 23, 42-43)

Živio jedan čovjek sedamdeset godina i cijeli svoj vijek proveo u grijehu. Razboli se taj čovjek, ali se nije htio kajati, i kad mu došla smrt, on je u posljednjem času zaplakao i rekao: Gospode, oprosti mi kako si oprostio razbojniku na križu. To izusti i dušu ispusti.

I zavoli grešnikova duša Boga i pouzda se u njegovu milost i dođe pred rajska vrata, i stade grešnik kucati i moliti da ga puste u carstvo nebesko, i začu se glas iza vrata: Tko to kuca na rajskim vratima? Sto je učinio taj čovjek u svome životu?
A odgovori mu glas Božjeg suca i izbroji sva grešna djela toga čovjeka, i ne spomenu nijedno dobro djelo. Tada odgovori glas iza vrata: Grešnici ne mogu ući u carstvo nebesko. Odlazi odavle.

I reče čovjek: Gospode, čujem tvoj glas, a lica ti ne vidim i imena ti ne znam. I glas mu odgovori: Ja sam Petar apostol. I reče mu grešnik: Smiluj mi se, Petre apostole, spomeni se slabosti ljudske i milosti Božje. Nisi li ti bio učenik Kristov, i nisi li slušao iz samih usta njegovih nauku njegovu, i nisi li gledao primjer života njegova? A sjeti se kada je On bio u žalosti i trp­jela duša njegova i on tebe tri puta molio da ne za­spiš već da se moliš za njega, a ti si zaspao jer su ti oči otežale, i on te je tri puta zatekao gdje spavaš. Tako je bilo i sa mnom. I sjeti se nadalje kako si njemu samome obećao da ga se do smrti nećeš odreći, a kako si ga se tri puta odrekao kad su ga poveli Kajfi. Tako je bilo i sa mnom. I sjeti se još, kad je zapijevao pijevac, a ti si izišao napolje i gorko zaplakao? To je bilo i sa mnom. Ti ne bi smio da me ne pustiš unutra. I zamukne glas iza rajskih vrata.

I grešnik postaja malo pa opet počne kucati i moliti da ga puste u carstvo nebesko. A iza vrata začu se drugi glas koji reče: Tko je taj čovjek i kako je živio na svijetu? A odgovori mu glas Božjeg suca i ponovi sva zla djela grešnikova, a dobroga djela ne spomenu ni jednoga. A glas iza vrata mu reče: Idi odavle, ne mogu takvi grešnici živjeti zajedno s nama u raju. I reče grešnik: Gospode, čujem tvoj glas, ali lica ti ne vidim i imena tvoga ne znam. I reče mu glas: Ja sam kralj i prorok David. No, grešnik se ne uplaši i ne ode od rajskih vrata, već stane govoriti: Smiluj mi se, kralju Davide, i sjeti se ljudske slabosti i Božje milosti. Bog te je ljubio i uzvisio iznad svih ljudi. Svega je bilo u tebe: i kraljevstva, i slave, i bogatstva, i žena, i djece. A kad si jednom s krova ugledao ženu siromašna čovjeka, uđe grijeh u tebe, i uzeo si ženu Uriji i ubio njega mačem amonićanskim. Ti, bogataš, uze siromahu i posljednju ovčicu i pogubi njega samoga. Tako sam činio i ja. I sjeti se još kako si se pokajao i govorio: Priznajem krivicu svoju i skrušeno se kajem za svoj grijeh. Tako je i sa mnom. Ti ne bi smio da me ne pustiš u raj! I glas za vratima umukne.

A grešnik još malo sačeka i opet poče kucati i moliti da ga puste u carstvo nebesko. A iza vrata se javi treći glas i upita: Tko je to? Kako je živio na svijetu? I odgovori mu glas Božjeg suca i po treći put iz­broji sva zla djela čovjekova, a ne spomenu dobroga djela ni jednoga. A glas iza vrata reče: Idi odavle. Ne mogu grešnici ući u carstvo nebesko. Tada mu grešnik reče: Glas tvoj čujem, ali lica ti ne vidim i imena tvoga ne znam. I glas mu odgovori:  Ja sam Ivan evanđelist, najmiliji učenik Isusov. I poveseli se grešnik i reče: Sad ne možete a da me ne pustite! Petar i David pustit će me zbog toga jer znadu slabost ljudsku i milost Božju. A ti ćeš me pustiti zbog toga sto je mnogo ljubavi u tebe. Nisi li ti, Ivane evanđeliste, napisao u knjizi svojoj da je Bog ljubav, i tko ne ljubi da ne pozna Boga. Nisi li ti u starosti svojoj govorio ljudima stalno jednu riječ: Braćo, ljubite se međusobno! Zar ćeš me moći sada zamrziti i otjerati odavle? Ili se odreci onoga što si sam govorio, ili me zavoli i pusti u carstvo nebesko! I otvoriše se rajska vrata. Ivan zagrli pokajnika i pusti ga u carstvo nebesko.

Lav NIKOLAJEVIC TOLSTOJ