Oltar i njegov pribor

Oko oltara se okupljaju vjernici da bi proslavili euharistiju. Križ ukazuje na prisutnost Kristove žrtve. On se uvijek nalazi ili na zidu da ga sva zajednica može dobro vidjeti ili pored oltara kao procesionalni križ.

Tabernakul služi za čuvanje Presvete euharistije. On se nalazi ili na zidu iza glavnog oltara ili negdje sa strane. Pokraj tabernakula u oltarskom prostoru se nalazi "vječno svjetlo", svjetiljka koja uvijek gori u znak stalne Kristove sakramentalne prisutnosti. U tabernakulu se nalazi posuđe u kojem se čuvaju hostije od posljednje mise. U jednoj maloj posudici, kustodiji čuva se velika hostija za izlaganje u monstranci (pokaznici). Monstranca služi za pokazivanje izloženog Presvetog oltarskog sakramenta za vrijeme blagoslova ili drugih oblika pobožnosti. Radi se o bogato ukrašenoj, u obliku sunca napravljenoj posudi, koja u sredini ima prozorčić, koji se može otvoriti. Unutra je držač u obliku polumjeseca, u koji se stavlja velika hostija.

Cvijeće spada u oltarski nakit. Osim njega tu su i svijeće. One mogu kao i križ stajati na oltaru ili pored njega. Označavaju Krista uskrsloga i znak su svečanog slavlja. Moraju biti upaljene najmanje dvije svijeće. Svijeće koje ne gore ili treba ukloniti ili također zapaliti.

Oltar se prekriva oltarskim prekrivačem. To je jedna vrsta stolnjaka, koji se na Veliki četvrtak skida u znak žalosti.

Uz kalež, posudu za hostije i vrčiće za vino i vodu upotrebljavaju se i neki platneni rupčići koje moraš i ti poznavati kako bi ih mogao pravilno dodati. Korporal tjelesnik jest više puta presavijeno platno koje se razastre na oltar kod prinosa darova. Radi se o bijelom platnu na kojem se, zbog načina presavijanja, vidi devet kvadratnih polja. Na njemu se, nakon prinosa darova, nalaze posude s hostijama i kalež.

Pala služi kao poklopac za kalež. Lavabo-rupčić kojim svećenik briše ruke nakon pranja, često se miješa s kaležnjakom (purifikatorijem) koji stoji pored kaleža te služi za brisanje i čišćenje kaleža.

Od pribora što ga ministrant u pojedinim situacijama mora nositi i pridržati sigurno poznaš škorpionicu sa škropilom aspergilom i kadionicu s lađicom u kojoj se nalaze zrnca tamjana.

Kod blagoslova svećenik ono što blagoslivlje polijeva blagoslovljenom vodom. Ta gesta znači da blagoslovljena stvar sada treba biti znak Božjeg djelovanja. U tom smislu se blagoslivlje križeve koji će se držati u kućama, privjeske, krunice, svijeće i slike te zaručničko prstenje. Mogu se blagoslivljati također kuće i stanovi, pa čak i prijevozna sredstva. Svakim blagoslovom izričemo pohvalu Bogu i molimo za njegov blagoslov. Blagoslivljanje predmeta koji se upotrebljavaju u svakodnevnom životu potiče kršćane na radosnu i vjeru punu pouzdanja, po kojoj znamo da je naš cijeli život usmjeren k Bogu i u njemu nalazi svoj smisao.

Osobe se također polijeva blagoslovljenom vodom. To podsjeća na krštenje i na vodu koja čisti. Znakom blagoslovljene vode osoba koja vjeruje može se očistiti od grijeha. "Operi me Gospodine od moje krivnje i od grijeha me moga očisti."

Kadionicu nose ministranti na upotrebu svećeniku. Njoj pripada lađica iz koje se uzimaju zrnca tamjana i stavljaju na užareni ugljen u kadionicu.
O tome se govori već u psalmima: "Nek mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje" Drukčije značenje tamjana možemo otkriti iz Matejeva evanđelja 2,11: Mudraci su donijeli Isusu zlato, tamjan i dragocjenu pomast smirnu. Time su mu iskazali štovanje kao kralju, Bogu i velikom svećeniku. Tamjan je znak bogočašćenja. Kada se tamjan upotrebljava u liturgiji, onda to ima sljedeće značenje:
Pri svečanom ophodu upotreba tamjana znači: ulazimo u kuću Gospodnju koja je kuća molitve. Nek se naša molitva poput kada uzdigne Bogu i neka mu bude mila. Kada se obilazi oko oltara kadeći ga, to znači: ovaj oltar je postavljen na službu Velikog svećenika. Neka se svidi Bogu ono što se ovdje prinosi.
Kađenjem evanđelja daje se do znanja da ono sadrži riječ Božju, u kojoj mi kao vjernici prepoznajemo Isusovu prisutnost. A tamjan znači da je riječ Božja za nas "dragocjeni kad", to jest blagoslov.
Svećenika se kadi, jer svojom službom predstavlja Krista, Velikog svećenika. Skupljenu zajednicu se kadi kao znak da su svi krštenici "svećenički narod Božji", braća Kristova. Oni su ovlašteni i osposobljeni na poseban način sudjelovati u Kristovoj žrtvi, koja se Bogu sviđa kao kad što se uzdiže Bogu na čast.
Tamjan se upotrebljava i za vrijeme sprovoda da bi se okadilo mrtvo tijelo. Time se želi pokazati da je i umrlo "prebivalište" djece Božje dostojno časti. Jer, kao što kaže sv. Pavao: "Tijelo vaše hram je Duha Svetoga".

U crkvenom se prostoru, uz poneki ukras i ono o čemu je na početku bilo riječi, nalaze i mnoge svijeće. Tako npr. imamo takozvane "apostolske svjećnjake" kojih stoji po šest na svakoj strani crkvene lađe označavajući mjesto koje je biskup kod posvete crkve pomazao uljem.
U mnogim je crkvama ispred Marijine slike napravljen veliki stalak, na koji se mogu staviti svijeće. Goruća svijeća je poput trajne i žive molitve. Oduvijek je bilo i bit će vjernika koji će se u jednom mirnijem razdoblju dana uputiti prema crkvi ili kapelici da se pomole Mariji, Majci Božjoj i iznesu joj potrebu svoga srca. Često bi tu ostali dugo vremena samo da ne moraju na posao. Zato upale svijeću i kao da joj žele reći: ostani tu umjesto mene cijeli dan i moli. Tko u ovome smislu zapali svijeću i stavi je pred Gospinu sliku, dobro čini.
Velika Uskrsna svijeća, kao znak uskrslog Krista gori u svetištu od Uskrsa do Duhova.