KAKO MOLIM?!

Čovjek se ponekad nađe u teškoj životnoj situaciji kad nitko ne može pomoći, te se sjeti Boga i počinje moliti. Obično kažemo da je to molitva očajnika koji se hvata za slamku spasa. Molitva kršćanina, a posebno ministranta, ne smije biti ovakva. Ministrant uvijek rado moli. Njegov dan započinje molitvom; posluživanje kod sv. mise također molitvom, kao i svako djelo počinje i završava s obraćanjem Bogu. Ministrant, ako je ministrant, ne može bez molitve. Premda neki i danas govore da molitva možda i nije potrebna čovjeku.

Vozio tramvaj između donjeg i gornjeg grada u Osijeku. Negdje na putu je prostran i raskošan park. Razgovaraju dvije gospođe koje putuju iz udaljenog predgrađa. Gunđaju i bune se zašto ne dozvole da u parku ljudi prave obiteljske kuće i stanove.

Onda ne bi bili tako udaljeni od centra i putovanje bi bilo daleko kraće. Razgovor slušao i svećenik. Uključuje se i iznosi svoje mišljenje. Govori kako su parkovi "pluća" grada. Puno je automobila i tvornica u gradu i zrak je sve zagađeniji. Život u takvoj sredini sve više ugrožava čovjekovo zdravlje. Zato su parkovi i zelenilo da učine zrak i življenje zdravijim. Biljke pročišćuju i daju toliko potreban kisik. Parkovi su pluća i disanje gradova.

Mogu li biljke, ptice i životinje bez zraka? Ako nema zraka i kisika život se gasi i nestaje. Za čovjekov tjelesni život potrebno je disanje i što čistiji zrak. Za našu dušu i duhovni život potrebna je svakodnevna molitva koja je disanje naše duše. Slaba i neredovita molitva gasi Božji život u nama. Tko se ne moli on je poput plućnog bolesnika koji se žali na teško disanje.

Neki je čovjek greškom u vinsko bure nalio rakiju. Kad je vidio što je uradio ispraznio je i oprao bure. Kasnije gaje na­punio finim vinom. No, pomoći nije bilo. Bačva je primila okus rakije koji se prenio i na vino.

Kao što je u bačvi ostao okus rakije, koja je prije nalivena, tako i ministrant koji započne dan molitvom cijeli dan osjeća blagodat lijepog "okusa" molitve. Jutarnja molitva, makar i kratka, daje okus cijelom danu. Ona nam daje snagu cijeli dan da izdržimo u svim iskušenjima i poteškoćama. Molitva uz jelo nije samo znak dobrog vjerskog odgoja već je i zahvala Bogu za primljeni dar hrane. Imajmo na pameti da u svijetu mnoga djeca nemaju što jesti i gladuju, a mi možemo Gospodinu zahvaliti za njegove darove. Večernja molitva je zahvala za minuli dan. U njoj zahvaljujemo za dobra koja smo primili; kajemo se za propuste koje smo učinili, te obećajemo da ćemo sutra biti bolji.

U Africi, u misijskoj postaji, primijetio je misionar kako neki starac svaki dan po nekoliko sati provede u kapelici. Ne miče ustima, niti se pokreće. Onda ga upita da zašto tu svaki dan nijemo sjedi, jer vidio je da ne moli. "Sunčam svoju dušu pred Isusom" - odgovorio mu je starac obraćenik.

I ti, dragi poslužitelju oltara, kad god si u crkvi u prilici si da "sunčaš" svoju dušu pred Gospodinom. Molitveno sudjelovanje u misi i posluživanje imaju prednost. Ostalo vrijeme imaj na umu da si pred Bogom "Suncem" koje je izvor svega života. Neka te njegova milost prosvjetljuje i grije. Ti si pred Bogom "licem u lice" i on ti želi govoriti. Stišaj svoje misli i osluškuj. Reci mu
svoje brige i poteškoće; moli za svoje mile i drage. To ti je najizvrsnija molitva.