BOŽANSKI IZVOR

Želeći vidjeti kako žive njegovi podanici, jedan se egipatski kralj uputio na obilazak svojih pokrajina. Prolazeći najbjednijom svojom pokrajinom, vidje ljude kako teško rade, vidje njihovu bijedu i neimaštinu. Začudi se kad otkri, da nemaju dovoljno vode, kojom bi utažili žeđ. Nikakvog izvora tu, kao ni u okolici. Ganut tolikom bijedom, dade iskopati bunar, koji je davao dovoljno vode. Možemo si zamisliti veselje i kliktanje stanovnika, koji su se prvi put mogli, koliko žele, osvježiti vodom. Kralj je već davno umro, zdenac je još uvijek tu pa svaki put, kada mještani dolaze crpsti vodu, uvijek se sa zahvalnošću sjete kralja.

Neiscrpni izvor
Postoji na zemlji bogati izvor milosti. Sam Spasitelj je dao da poteče na Veliki četvrtak. To nije voda kao ona što se pije, a izvire iz zemlje. To je nebeska voda. Voda milosti! I ona teče s čudotvornog izvora, a taj se zove sveta Misa. Taj je izvor protekao na Veliki četvrtak godine 33. i već dvije tisuće godina ta voda ne prestaje teći u obilju. Mnogo je vjernika koji nikad ne dolaze na taj izvor, ili ako i dolaze, ne znaju crpsti s njega.

Neobični poklon
Neka stara priča veli kako se neki seljak, hoteći ugoditi kralju, odlučio ponuditi mu kao dokaz svoje privrženosti i vjernosti najveći i najljepši plod što ga je našao u svom vrtu. Pođe pogledati u vrt i opazi krasan skup lišća, kojeg potegne i izvuče veliku i lijepu repu. Evo, reče sam sebi, poklona za kralja. Očisti je, osedla konja i pođe prema dvorcu. Stiže pred kralja. Izvuče iz torbe poklon koji je odredio. Ali gle čuda, pa on drži u rukama komad zlata. Kralj je bio iznenađen skupocjenošću dara i plemenitošću darovatelja. Pomisli: neću da se čuje da sam vratio praznih ruku onoga koji mi je donio takav dar. Vrati zlato čovjeku, koji se presretan vratio kući zbog sreće koja mu je zapala u dio. Tri su se stvari dogodile s tom repom. On je ponio u kraljev dvor zemaljski plod, da ga kao dar prikaže kralju. Kad tamo? Čudno, on se pretvorio u zlato. I na koncu dar mu je vraćen kao uzdarje.

Uzvraćen dar
Ta priča pomaže nam razumjeti svetu Misu. Mi beremo zemaljske plodove, kako pjeva liturgija. "Ovaj kruh i vino, koje Ti prikazujemo Bože, načinjeni od plodova zemlje." Te plodove kao poklon stavljamo na oltar, da postanu naši darovi. U njih, kao i onaj seljak, stavljamo znamen ljubavi i vjernosti sa svim što imamo i što jesmo. Sam kruh i vino su premalo za  neizmjerno dobro kao što je Bog. On preobražava kruh i vino u nešto uzvišeno, u svoje Tijelo i svoju Krv, u samoga sebe. Mi prikazujemo svom nebeskom Ocu samog Spasitelja. On nam odgovara  darom - vraća nam Spasitelja, stavljajući ga ne u ruke nego u srce!