UVODNI OBREDI

Pripravljajmo se za slavlje

Kad su prvi kršćani dolazili na euharistijsko slavlje, imali su mnogostruke razloge:
- htjeli su izvršiti Kristovu zapovijed,
- htjeli su se zajedno moliti,
- htjeli su čuti riječ Božju da ih ona vodi i poučava,
- htjeli su se okrijepiti Kristovim kruhom.

Ali znamo također da su dolazili na misu i zato jer su se htjeli Bogu zahvaliti. Euharistijsko slavlje na hrvatskom znači "slavlje zahvaljivanja". Mi zahvaljujemo Bogu za njegovu veliku dobrotu. Samo onaj tko je zahvalan može sudjelovati u slavlju zahvaljivanja.

Često se puta kaže hvala i za vrlo male i jednostavne stvari: recimo kad mama nalije tati kavu, kad mlađa osoba na vratima dadne prednost starijoj, ili kad trgovkinja vrati kupcu sitniš. Ali za sasvim velike i prekrasne stvari, obično zaboravimo zahvaliti. Jesi li ikad rekao "hvala lijepa" zato što dobro vidiš? Što imaš dvije ruke kojima možeš pisati i crtati, svirati i plivati i još toliko drugih stvari? Što imaš roditelje koji se brinu za tebe? Zato što su ljudi izumili automobile, brodove, televizor? Zato što ima vode za pranje, kuhanje i čišćenje?

Ali nadasve zato što živiš i što si dijete Božje? Zato što će te Isus dovesti nebeskom Ocu? Vidiš da bismo zapravo za svaku minutu našega života morali zahvaljivati Bogu. Dok ideš prema crkvi da sudjeluješ na misi, mogao bi razmisliti za što bi se danas posebno trebao zahvaliti i što te sve osobito obradovalo. Ako je misa slavlje zahvaljivanja, čak štoviše gozba zahvalnosti, onda bismo na njoj trebali sudjelovati punim i radosnim srcem.

Gozba je uvijek prilika da se čovjek veseli. I naša gozba, naše blagovanje kod kuće trebalo bi biti znak ljubavi i zahvalnosti što pripadamo jedni drugima i što imamo nešto za pojesti. Dakle, nešto slično onome što imamo u euharistijskom slavlju.

Početak mise

Dolazimo u crkvu ili za oltar s ulice gdje smo upravo prekinuli igru ili se još uvijek natežemo i svađamo, uopće ne misleći na to da sve što ne doliči ovom slavlju, treba ostaviti vani. Pravo govoreći, sve one ružne razgovore i mišljenja o drugima, trebali bismo unaprijed pokopati. Krist nas je pozvao na ovo slavlje. On je naš domaćin, a mi smo svi skupa njegovi gosti. Zato se tu ne može nešto ružno misliti ili govoriti o nekome s kim "sjediš za istim stolom". Isto tako ne smijemo vrijeđati našeg domaćina ponašajući se kao da za njega i njegov poziv ni ne marimo, pa se i u njegovoj kući dalje nastavljamo igrati i natezati.

Zbog toga se na početku misnog slavlja trebamo pripraviti za taj zajednički čin i susret s Kristom. Čim počnemo pjevati ulaznu pjesmu, trenutak je da postanemo svjesni gdje se nalazimo. U njoj se, naime, pjeva o onome što želimo sada slaviti. Ministranti također trebaju pjevati sa zajednicom, koja svojim pjevanjem daje naslutiti zajedništvo ovoga slavlja.

Nakon svećenikova pozdrava, on će nas potaknuti da razmislimo o tome koliko smo sve dobro riječju i djelom propustili, a što smo zla i nevaljala učinili. U pripravu na misno slavlje spada  i to da jedni druge molimo za oproštenje. Jer, kao što Bog nama oprašta tako smo i mi dužni praštati jedan drugome.

Potom upravljamo svoju molitvu Kristu Gospodinu, našem bratu i našem kralju, prastarim zazivom: "Gospodine, smiluj se! Kriste, smiluj se!" Grčki tekst, Kyrie, eleison - Kriste, eleison, kojeg i mi možemo upotrijebiti, podsjeća nas da je to časna i prastara praksa kršćanske zajednice. Ali ti možeš jednako tako moliti izravno i osobno. Na primjer: "Gospodine, pozdravljam te! Kriste, radujem se što ćeš ti biti s nama! Budi nam milostiv, smiluj nam se i pomogni nam da ovaj susret časno i dostojno proslavimo!" Mi se obraćamo Kristu Gospodinu, Sinu Božjemu, koji je među nama i koji sada želi zajedno s nama slaviti ovu žrtvenu gozbu.

Nakon toga hvalimo i slavimo Bog anđeoskom pjesmom iz božićnog evanđelja: "Slava Bogu na visini" ili kojom drugom prikladnom pjesmom.

Zatim svećenik poziva zajednicu na molitvu: "Pomolimo se!" Ostajemo u kratkoj šutnji neposredno prije zborne molitve, koju predvodi svećenik. Kad svećenik u ovoj molitvi izriče Bogu prošnje Crkve, on to čini u ime cijele zajednice. Tu istu molitvu zajednica potkrepljuje i zaključuje svojim svjesnim "Amen", što znači: da, tako neka bude; darovao nam to Bog po Kristu, našem Gospodinu.

Zbornom molitvom, prvom molitvom koju svećenik glasno izgovara ili pjeva u ime skupa, završava uvodni obred ili uvodni dio misnoga slavlja.