|
| |
|
|
| |
Vrste i načini čitanja |
|
| |
|
|
| |
Za liturgijsko se čitanje preporučuje sporo čitanje kako bi se mogla upotrijebiti sva predviđena pravila koja se primjenjuju kod čitanja vrijednih literarnih tekstova.. Sporo čitanje karakterizira čitanje teksta radom, otklanjanjem primjetne brze motorike govora. Za čitanje lakih tekstova, kad ih čita stariji i iskusniji čitač, može se služiti vještinom bržeg čitanja, ali nikad prebrzog.
Kvaliteta glasnog čitanja može se stupnjevati: čitačko, spikersko, minimalno interpretativno i dobro interpretativno. Premda su sva četiri stupnja ravnopravna, razlikuju se stilskom kvalitetom i stupnjem govorne kulture.
Čitačko je običan način čitanja gdje se napisani tekst prebacuje u artikulirane glasove. Čitač izgovara točno onu riječ koju upravo gleda i ne može interpretirati rečenicu jer njezinu cjelinu otkriva tek kad ju je izrekao. |
|
| |
Spikersko čitanje uvažava jezik i na razini glasova i na razini riječi, i na razini rečenica. Obvezne su stanke kod interpunkcija i rečenički naglasci. U spikerskom se čitanju sve rečenice iste jezične konstrukcije izgovaraju jednako, bez obzira u kakvom su kontekstu, što znače ili kome su upućene. Spikeri čitaju nekoliko riječi ispred govora, prije početka izgovaranja rečenice hitrim pogledom zahvaćaju rečenicu u cjelini, uočavaju raspored zareza i točku. |
|
 |
|
|
| |
Interpretativno čitanje naglas zvuči kao govorenje, kao izricanje čitateljevog vlastitog smisla. Takvo čitanje zahtjeva da govornik (čitač) procjenjuje količine informacija u raznim dijelovima teksta i svoj govor prilagođava toj procjeni . Rečeničnim naglaskom, podignutim tonom, usporenim i razgovjetnim slivenijim glasovima na nižem tonu izrazit će manje količine informacija.
U interpretativnom čitanju stanke služe za naglasak i isticanje interpunkcije za intonaciju: točka znači blagi intonativni luk, upitnik označava upitnu, a uskličnik uskličnu intonaciju; zarez označava intonacijski lom ( mjesto gdje intonacija mijenja smjer). Kod interpretativnog čitanja mora se unaprijed upoznati tekst, njegove vrijednosti, jasnoća pojmova, činjenica i svih njihovih odnosa. Takvim čitanjem koriste se glumci i komentatori na radiju i televiziji čije čitanje stvara dojam govorenja.
Da bi liturgijski čitač mogao čitati interpretativno, treba ovladati tehnikom iščitavanja: široko gledati u tekst i čitati što više riječi unaprijed, unijeti u tekst posebne znakove za stanku, intonaciju i isticanje.
Dobro interpretativno čitanje je kad se minimalnoj, logičkoj interpretaciji pridoda odnos čitača prema tekstu: svečan, ozbiljan, kritičan, ironičan, komičan i sl. Na slušača se želi ostaviti impresivan dojam: mimika se pojačava, gesta se razmahuje, glas se povisuje, mijenja se boja glasa, intonacije dobivaju strmije lukove, tempo je izrazitiji, stanke su raznolike i izraženije.
Dobra navika koju kod čitanja treba steći jest ritmičko prebacivanje oka; u istim vremenskim razmacima zahvaćati istu količinu znakova. Prilikom vježbanja treba voditi računa da li nam se sjene pomiču u ritmu, bez dužih zastoja (usporavanja ili ubrzavanja), bez vraćanja pogleda natrag (potpuno razbija ritam čitanja i stvara gubitak vremena). |
|
| |
Izobrazba liturgijskog čitača bit će postepena od običnog, spikerskog, interpretativnog do dobrog interpretativnog čitanja. Koliko koji čitač bude ustrajan i napredan, toliku će razinu svoje čitačke kulture moći koristiti. Obrazovanju liturgijskih čitača svaka župska zajednica treba posvetiti dužnu brigu i pozornost.
Dobro je uvijek imati nekoga tko će nas čuti i čitanje snimiti na kasetofon, te nas ispraviti u onome što nije dobro. Neki će se iznenaditi kad čuju prvi put snimljen svoj glas jer se neće prepoznati ili će im govor izgledati neobičan i neprirodan, ali će se vremenom na njega naviknuti. |
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
|
|
