|
| |
|
|
| |
Izgovor i mikrofon |
|
| |
|
|
| |
Glasno čitanje ne mora uvijek biti i najbolje čitanje. Nekog možemo i previše čuti, a da ga ne razumijemo. Najsretnija je okolnost kad dovoljno čujemo i još bolje razumijemo. Neiskusan liturgijski čitač će pomisliti da glasnim čitanjem može nadoknaditi ostale nedostatke, pa i sam izgovor. Nije važno koliko ćemo glasno čitati, nego kako ćemo artikulirati pročitano. Većina crkava je ozvučena, te je važno kako će se izgovarati pročitani tekst. |
|
| |
Ljudski glas govori o različitim osobinama čitača (je li on dijete, odrastao čovjek, muškarac, ili žena), o vanjskim okolnostima u kojima se čitanje odvija, o stanju čitača (je li umoran, razdražljiv, sabran.), te podrijetlu čitača s obzirom na dijalekatski izgovor.
Važno je kojim ikakvim će glasom započeti čitanje: ni tiho, ni preglasno. Dobro je započeti prirodnim dubljim glasom da bi se izdržalo do kraja čitanja, kako bi se po potrebi glas mogao i podići. Ako se počne višim glasom (da se bolje čuje), naprezanje će biti takvo da se neće izdržati cijelo vrijeme u istom tempu, pa će se napetost odraziti i na slušatelje. Najugodniji i najprirodniji je glas čitanje punim plućima s ravnomjernim disanjem. Kojim se tonom i ritmom započne čitanje, tim se treba i završiti.
Vježba izgovora za liturgijske čitače treba ići u dva smjera: vježbanje bez mikrofona i vježbanje s mikrofonom. Prirodni glas najdjelotvornije djeluje na uši slušatelja. Gdje je liturgijski prostor dovoljno akustičan, nepotrebno je pojačalo, jer će mikrofon samo smetati i rastresati vjernike. U neozvučenom prostoru čitač će biti dovoljno glasan da se slušatelji ne moraju napinjati da bi čuli riječ Božju. |
|
 |
|
|
| |
Čitanje na mikrofon zahtjeva posebno vježbanje i pozornost. Treba se naučiti služiti pojačalom i mikrofonom, jer su vrlo osjetljivi i zahtjevni uređaji. Kad se njima služi pogrešno, oni više smetaju pri čitanju nego što koriste. Liturgijski čitač se ne smije ponašati kao da ne postoji mikrofon, on ga mora uvažavati i prema njemu se prilagođavati.
Prije svakog nastupa provjeri kako funkcionira pojačalo i mikrofon, probati tekst i zamoliti nekoga tko će biti u blizini pojačala da u vrijeme javnog nastupa regulira njegovu jačinu. Pojačalo i mikrofon drugačije reagiraju u praznom i punom prostoru. Obično se vježba u praznom, a nastupa u popunjenom prostoru.
Čitanje na mikrofon treba biti lagano i prirodno, bez naglih promjena u ritmu i visini glasa. Potrebno je čekati i osluškivati dok mikrofon primi i reproducira glas. Ako se pojavi zakašnjeli glas ili jeka, tada još sporije i jasnije izgovarati svaku riječ (i korijen i nastavak riječi). Prema mikrofonu treba biti pažljiv jer on registrira svaki i najmanji pokret, nepravilno disanje, kašljanje i slične nepotrebne radnje.
Udaljenost od mikrofona treba biti tolika da je najpogodnija za reproduciranje glasa, ni predaleko ni preblizu, uvijek ista. Kada se zauzme najpovoljniji položaj, on se mora i zadržati. Mikrofon treba biti podešen u visini čitača s nagibom od 45 stupnjeva, na udaljenosti 20 do 30 centimetara.
Kad se osjeti da je mikrofon zatajio, ili da pucketa, čitač će stati i osluhnuti što se dogodilo: je li uzrok smetnji u mikrofonu ili u nepravilnom rukovanju. Ako je greška kod nepravilnog čitačeva pristupa mikrofonu, pokušat će to ispraviti, a ako je neki vanjski kvar koji se trenutno ne može otkloniti, čitač će se odmaknuti od mikrofona i nastaviti čitati bez pojačala. |
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
|
|
