|
| |
|
|
| |
NAVJEŠTAJ BOŽJE RIJEČI U BOGOSLUŽJU |
|
| |
|
|
| |
Dok sluša o silnim Božjim djelima učinjenim po prorocima ili po Isusu Kristu ,vjernik bi mogao pomisliti:>Da sam bar ja mogao biti među onima koji su slušali proročki navještaj, ili Isusov govor na gori ! Kako bi to bilo krasno, da sam mogao biti svjedokom velikih djela spasenja.> Neupućeniji bi mogli čak pomisliti da su oni davni naraštaji bili povlašteniji od nas jer su to sve mogli svojim očima vidjeti i svojim ušima čuti. Naravno, sve bi to i za nas bilo izuzetno lijepo, ali za pravog vjernika uopće nije bitno. Naime, kao što se Kristova muka, smrt, uskrsnuće i proslava ponazočuju u svakoj svetoj misi, tako Kristova živa riječ odjekuje među vjernicima. Tako nas poučava i 2.vatikanski sabor (SC 33): U liturgiji Bog govori svome puku, a Krist sveudilj navješćuje evanđelje. Sa svoje pak strane puk Bogu odgovara pjevanjem i molitvama. |
|
| |
 |
|
Dakle, ista Isusova riječ navještena apostolima odjekuje i među nama. Bog nam progovara u trenutku dok se naviješta njegova riječ. Zato je čitanje Božje riječi važno u svakom bogoslužju, osobito u svetoj misi, kako to i Sabor naglašava (SC 24): Od najveće je važnosti u liturgijskoj službi Sveto pismo. Iz njega se uzimaju čitanja i tumače u homiliji; iz njega se pjevaju psalmi; njime su nadahnute i prožete molitve, zazivi i liturgijske pjesme; od njega čini i znakovi primaju svoje značenje. Stoga za obnovu, napredak i prilagođavanje svete liturgije treba njegovati onaj slatki i živi osjećaj Svetoga pisma o kojemu svjedoči časna predaja istočnih i zapadnih obreda. |
|
|
| |
Stoga je Sabor i potaknuo reformu čitanja u bogoslužju, osobito u misi. Za mnoge je vjernike jedini susret sa Svetim pismom upravo u bogoslužju. K tome je Sveto pismo prvenstveno i nastalo i očuvalo se upravo zbog toga da bude navješćivano, a ne da s privatno čita (SC 51): Da bi se vjernicima pripravio što bogatiji stol riječi Božje, neka se svestranije otvore biblijske riznice, tako da se kroz utvrđeni broj godina pročita istaknutiji dio Svetog pisma.
Čudesna je Božja svemoć i Božja ljubav! U svakom bogoslužju Bog sam progovara svojim vjernima. Primjerice tako, dok slušamo navještaj Poslanice Rimljanima, osjećamo da to nisu riječi upućene samo onim davnim kršćanima u Rimu, nego to sada, u ovom trenutku Bog progovara zajednici i svakom pojedinačno. Po Duhu Svetom ta Božja riječ <živa i djelotvorna>. |
|
| |
Sada možemo naslutiti koliko je važna i uzvišena služba čitača. Dok čita, čitač je sličan proroku kojemu je Bog govorio: Prorok nije navješćivao svoje, nego Božje riječi. Tako i čitač. Navješćuje riječi koje Bog u tom određenom trenutku želi kazati svome narodu. Božji smo glasnici!
Zato je čitanje važno, ne samo tehnika čitanja, nego i vjernički pristup. Tako primjerice neće biti dovoljno da sveti tekst pročita izvrsni glumac , nego onaj tko lijepo i izražajno čita treba biti vjernik koji duboko u srcu zna da je . Stoga je važno da čitač živi sa Svetim pismom, da gaji onu posebnu ljubav prema Božjoj riječi i da kroz nju bude s Bogom povezan u molitvi.
Biti čitač, znači biti glas Božji, na radost i izgradnju zajednice vjernika i na posvećenje samog čitača. |
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
|
|
|
